Poznata umjetnica Frida Kahlo kroz svoja je djela kanalizirala svoju fizičku bol i krhkost vlastitog tijela, što je posebno došlo do izražaja nakon teške prometne nesreće 1925., koja joj je brojnim frakturama i ozljedama nepovratno promijenila život. Možda jedino što na njoj nije bilo nimalo slomljeno njena je želja za životom, odnosno težnja da ga proživi punim plućima, samostalno i kreativno.
Ono što donedavno nije bilo poznato jest koliko je njena odjeća također kazivala njenu bol, ali i spomenutu težnju. Kahlo je sama radila svoju odjeću, šila je i prilagođavala svom asimetričnom, ranjenom tijelu.
Tu priču sada kazuje izložba u londonskoj galeriji Michael Hoppen, otvorena do 12. srpnja. Naime, nakon smrti Fride Kahlo 1954., njen suprug Diero Rivera njene je stvari smjestio u kupaonici kuće u Mexico Cityju, inzistirajući da ostane zatvorena 15 godina nakon njegove smrti. Iako je i on uskoro preminuo u 1957., soba je ostala zatvorena sve do 2004., kada je Ishiuchi Miyako dobila dozvolu fotografirati intimni sadržaj prostorije, čak 300 predmeta iz dotad nepoznate ostavštine života Fride Kahlo.
Tradicionalne Tehuana haljine istovremeno skrivaju ozljede donjeg dijela tijela, te služe kao feministički pozdrav matrijahalnom društvu iz kojeg potječu.
Mnogi su prijatelji primjetili, što god je Kahlo postajala fizički nemoćnija, to su njeni kostimi i haljine postajali razrađeniji.
Kroz slike se provlači određena pažljivost, svojstvena jednoj ženi dok prolazi kroz intimne predmete druge žene.
Kahlo je dekorirala svoje pete, korzete, čak i umjetnu nogu, pretvarajući ih iz medicinskih pomagala u svoj vizualni oklop.
Promatranjem ovih predmeta jednog po jednog mogu nam se učiniti jednostavnim, no promatranjem svih njih kao cjeline dobijamo uvid u život žene koja je kroz modu kanalizirala svoje fizičke teškoće u hrabar stav o snazi, identitetu i ljepoti.
B.Ž.
Komentari