Jedanaestog i dvanaestog dana opet nas čeka dugo putovanje prema pustinji Namib, u kojoj se nalaze najviše pješčane dine na svijetu. Ovo je najstarija pustinja na svijetu i ima više od milijun godina. Tijekom dana dine mijenjaju prekrasne boje, od nestvarne tamno narančaste i crvene, pa do svijetlo ljubičaste, dok je nad njima intenzivno plava boja neba.
Noćimo u prekrasnom Betesda Lodge koji se nalazi na osami i u kojem smo konačno imali malo vremena za odmor, što je većina nas iskoristila za kupanje u vrlo čistom bazenu. Predvečer nas domaćini vode u obilazak farme. Vidjeli smo čaglja, krdo zebri i antilopa (sada već razlikujemo springbucks, kudu, oriks ili impalu!). Uz čašu vina dočekali smo
veličanstven zalazak sunca kojeg su ovjekovječila naša 2D dečka.
Sljedećeg jutra prije svitanja krećemo do 30-tak km udaljenog glavnog ulaza u Namib-Naukluft National Park. Već oko 6:30 bili smo u podnožju najljepše i najveće dine ovog NP koja se zove Dine 45. Kažu da je to najfotografiranija dina na svijetu. Kreće naše uspinjanje po njenom hrptu koje nije nimalo lagano jer nam noge upadaju u pijesak. Ja sam, naravno – najsporija, što ne umanjuje moje uživanje. Zadivljena sam tim dvjema bojama: intenzivno plavim nebom i kontrastnim tamno crvenim pijeskom. Na vrhu dine uživamo u pogledu cijelog područja nepreglednih dina. A sada slijedi spuštanje! Nismo mogli ni zamisliti kakav će to biti užitak! Netko iz susjedne grupe pokazao nam je kako se jednostavno može otrčati niz padinu dine. I onda smo počeli, jedan za drugim, stvarajući „kotače“ od pijeska u zraku, uživajući kao mala djeca…
Nakon zasluženog doručka nastavljamo osvajanje drugih dina. No došavši u Sossuvlei podno jedne od najviših dina Big Daddy, nekako nas je napustila ona prvotna volja da se još jednom penjemo po dinama. Uspinjanje bi trajalo oko 2 sata, a živa se na termometru popela već vrlo visoko. Najhrabrije su se pokazale Zrinka i Lala koje su krenule uz Pumija i osvojile i ovu najvišu dinu.
Mi ostali smo odabrali puno lakšu šetnju prema Deadvlei, Mrtvoj dolini – zapravo slanoj i isušenoj rijeci Tsauchab, koja je ovdje završila svoj put, okružena dinama, ne mogavši nastaviti dalje. U toj nekadašnjoj oazi danas se nalaze okamenjeni ostaci drveća koje strše iz bijele ravne doline. Ovo prirodno „čudo“ vrlo je rijetka i neobična pojava, gdje se prije oko 3000 godina dogodilo nešto poput balzamiranja drveća.
Vraćajući se, sreli smo grupu Francuza od kojih nam se jedan obratio na vrlo dobrom hrvatskom jeziku. Pomislili smo da je možda jedan od naših gastarbajtera, možda izbjeglica ili da je porijeklom iz naših krajeva, no on je zapravo jednostavno poželio naučiti naš jezik nakon što je neko vrijeme proveo u Unproforu! Nevjerojatno! Bili smo iznenađeni i oduševljeni.
Boravak u ovom dijelu NP parka Namib završili smo prošavši kanjonom Sestriem, koji je nastao erozijom rijeke Tsauchab tijekom više od dva milijuna godina. Dugačak je gotovo 1 km, a dubok oko 30 m. Zanimljivo je da na dnu kanjona još uvijek postoji mali bazen s vodom (i ribama!), koja je zaostala nakon zadnje kiše prije godinu dana.
(nastavlja se…)
Jadranka Varljen
Foto: Dražen Mimica
Komentari