Polako završava naše putovanje Bocvanom. Nastavljamo prema Namibiji vozeći se u našem pregrijanom safari-kamionu. Ponovo se smješkamo na granici, izlazimo iz vozila i prelazimo preko malog bazena s otopinom joda koja služi kao zaštita od mogućeg prenošenja životinjskih bolesti. Namibija ima tek nešto više od 2 milijuna ljudi, prostire se na površini od 825.000 km2 i čak je dvostruko veća od Njemačke. Područje današnje Namibije bilo je tijekom 19. stoljeća njemačka kolonija pod imenom Njemačka Jugozapadna Afrika. Iznimka je bila luka Walvis Bay koju su kontrolirali Englezi, a vraćena je tek 1994. Nijemci su Namibiju izgubili tijekom Prvog svjetskog rata 1915., nakon čega ju je Južnoafrička republika jednostavno pripojila i njome upravljala sve do 1988. Borbu za neovisnost započeli su još 1966. pripadnici marksističke gerile SWAPO a nezavisnost su stekli tek 1990. godine.
Stižemo u glavni grad Windhoek u kojem se i nakon 100 godina vidi duboki trag koji su ostavili Nijemci. Grad ima oko 250.000 stanovnika, vrlo je moderan i u potpunoj je suprotnosti svega što smo do sada vidjeli. Naše prvo pivo popili smo u vrlo lijepom baru čiji je vlasnik Švicarac rođen u Namibiji, koji se nakon punih 30 godina boravka u Švicarskoj ponovo vratio kući. Rekao nam je da se u Namibiji sada živi vrlo dobro. To smo čuli i od svih ostalih bijelaca s kojima smo imali prilike pričati tijekom našeg boravka u ovoj zemlji. Iako znaju odakle potječu njihovi preci, svi se oni prije svega osjećaju Namibijcima.
U tih četiri ili pet generacija u nekim su se obiteljima izmiješali svi europski narodi (npr. djed našeg vodiča bio je Nizozemac, što pokazuje i njegovo ime, a u obitelji imaju i Francuze i Nijemce). Govore afrikaner jezikom , koji predstavlja mješavinu holandskog i jednostavnog engleskog jezika. Inače, osim engleskog jezika koji je službeni, ravnopravni su još i njemački i šest drugih jezika plemena koja žive na području Namibije.
Našu prvu večer u glavnom gradu proveli smo u živopisnom restoranu Joe’s Beerhouse, vrlo popularnom i nezaobilaznom mjestu uređenom u znaku Jägermeistera, prepunog starim predmetima, s natpisima ulica na njemačkom jeziku i prepariranim životinjama. Tu je bilo gostiju iz cijeloga svijeta. Hrana je odlična, a svatko od nas naručio je jedan od specijaliteta, dakle neku od onih divnih životinja koje smo susretali u nacionalnim parkovima (tj. kudu, oriks, zebra, krokodil i noj!).
(nastavlja se…)
Jadranka Varljen
Foto: Dražen Mimica
Komentari