Larí Marí – nove književne zvijezde

581

352P8069

Za svoju knjigu „Bez ljubavi i mržnje“ autorice Larí i Marí, Larissa Kunić i Marieta Kola, kažu da je to proza koja liječi i one tako opisuju svoju književnost. Jer dok čitate roman, on iscjeljuje i daje mnoge odgovore, one o kojima mnogi ljudi nikada nisu razmišljali, kao naprimjer o emotivnom genetskom kodu i emocijama koje naši preci nisu riješili, a odražavaju se na nama tako što nas koče u razvijanju ljubavnih odnosa, izražavanju talenata, ili nas navode na odgovore zašto zbog neriješenih obiteljskih emocija izabiremo krive partnere. O svemu tome govori potresna, istinita priča pretočena u veliki književni hit koji je osvojio cijelu Hrvatsku.

Njih dvije su baš književno-terapeutski dvojac za pet! Osim što zajedno rade i već dvadeset godina uspješno vode svoju poznatu ordinaciju Entera Clinic u Opatiji, gdje dolaze klijenti iz cijele Europe, zajedno su napisale i objavile izvrstan roman. I to je tek prva knjiga u nizu jer spremne su i ostale – još devet njih čeka da bude otisnuto i podastrto čitateljima na čitanje i uživanje. Kažem to zato što je njihova prva knjiga Bez ljubavi i mržnje apsolutni hit, već mjesecima popularna i najprodavanija, na vrhu ljestvica čitanosti. Kada ih upoznate, imate dojam da se s njima znate cijeli život, prirodne su i jednostavne, drage i tople, a opet svjetske žene koje vam imponiraju svojim stavom, talentom i ustrajnom marljivošću, onakvom kakva je već poslovično vezana za žene iz našega kraja.Bez ljubavi i mržnje_2D.(1)

Marieta je više zadužena za sliku, Larissa za ton. To znači da Larissa bez problema govori i objašnjava, a Marieta prati, sluša i voljna se je slikati, iako kaže da se i na to jedva naviknula. I tako, dok Larissa odgovara na pitanja, Marieta u razgovoru sudjeluje s tek ponekom opaskom, dosjetkom i, iako se slažemo u mnogo čemu, na moj nagovor da kaže ponešto o sebi, samozatajno se smiješi i objašnjava mi da nikada nije voljela govoriti o sebi, niti biti u središtu pažnje.

Ipak razgovarale smo dok smo prilično gladne tamanile večeru u Azijskom restoranu u zagrebačkom Green Goldu.

S nama su bili i njihovi divni psi Blue i Bell, brak jazavčari iz šampionskog legla, koji su također dobili svoju večeru. Dobri su i dragi, strpljivi, a ljepotom i šarmom, pri čemu u oči upadaju i njihove ogrlice, em plava, em ružičasta, izmamljuju osmijehe gotovo svih koji ih sretnu. Marieta kaže da u početku nije bila oduševljena time da postane vlasnica pasa, pogotovo ne dva. Prvo su uzeli Blua i nekako su znale da neće moći biti sam te da će mu trebati srodna duša. A tada ih je Bell, samo par minuta poslije, pozvala svojom intuicijom, jer je ona ta Blueva srodna duša. Imena su dobili po glavnim likovima iz romana, a u slučaju svojih vlasnica oni su pravi senzori i psihoterapeuti koji ih odmaraju i regeneriraju pružajući im neizmjernu ljubav.

Larissa rado govori o svom djetinjstvu. To je zanimljivo slušati jer se velik dio njihove knjige zasniva na djetinjstvu glavnog lika. Kaže da je odrasla u noćnom klubu, odnosno otac joj je bio vlasnik noćnog kluba, ali je istodobno bio i trener stolnog tenisa. Po danu je vodio treninge, a noću noćni klub, i sve to gotovo u istom prostoru, odijeljenom samo jednim hodnikom koji je odvajao ta dva njegova svijeta i posla. Larissa je baštinila ponešto iz oba posla svoga oca. U noćnom klubu upoznala je mnoge ljude i njihove životne priče, i to je bio materijal za pravu psihološku radionicu, rad na duši. Odrastanjem u sportu i tatinu klubu razvila je ljubav za fizioterapiju, a kroz život noćnog kluba za psihoterapiju. I danas je to što jest – i jedno i drugo, plus pisac. To što je pisac može zahvaliti mami koja je u njoj razvijala taj talent. Poticala ju je da piše, od malena joj je puno čitala, često i pjesme.

lari mari

Tako su se još u djetinjstvu razvili i povezali svi talenti koji su i danas osnova njezina života i rada. Marieta kaže da joj je djetinjstvo bilo med, mlijeko i pamuk. Bila je sretna i mirna, u krugu svoje obitelji, s kojom je i danas jako povezana. Svi žive blizu i redovito se viđaju, posjećuju, ne mogu jedni bez drugih. U školi je bila dobra učenica, a trenirala je košarku. Eto, ni nju sport nije mimoišao. I ona je „sportski duh“ koji se oslanja na dušu i psihu.

Većina klijenta dolazi i zbog jedne i zbog druge. Ljudima se umor nakuplja u duši i tijelu. Reći će da tretirajući nekome tijelo, dođu i do emocionalnih blokova koji su se nakupili u duši. Pitam ih kako. Razgovorom, kažu. Jednako tako, kada s nekim vode razgovor i obavljaju terapiju, dobro je da nakon toga balansiraju energiju u tijelu. Marieta balansira energiju u tijelu dodirom, a pripravlja i ljekovite kreme i ulja koja pomažu protiv stresa, kod kroničnog umora, depresije, začepljenih sinusa, a te ljekovite preparate koristi i u masažama.

Tome ju je odavno podučavala mama, magistrica kemije, dok je od oca odvjetnika naslijedila pravedan i borben duh, koji isto tako krasi i njenu mlađu sestru psihologinju koja također živi u Opatiji. Larissa se bavi energetskom terapijom, drugim riječima čišćenjem emocionalnih i fizičkih blokova na duši i tijelu. Specijalnost joj je i kiru-manuel terapija kojom se čiste nakupine poput karpalnih kanala, starih ozljeda, stresa, ali i uganuće nogu, kuka, sportske povrede. Klijenti su im zadovoljni, vjerni i gotovo nerado odlaze s terapije, atmosfera je jako ugodna i nekako iscjeljujuća. Prostor je funkcionalan, ali lijepo uređen i topao, vidi se da je u njega uloženo i ljubavi i truda. Kažu da odmah uočavaju pacijentovo stanje. Pitam ih što su vidjele na meni kada sam ušla, na što Larissa otvoreno kaže da je odmah uočila da sam preumorna. Da, i bila sam. Dodaje da je osjetila pomanjkanje moje energije i veliku želju za radom, što je nemoguće povezati ako čovjek ne sluša svoje tijelo, ako ne stane na loptu i ne popravi sve to.

Njihova knjiga koja se čita napeto kao krimić, nastala je prije deset godina. Sve te emocije, priče, koje čovjek čuje, osjeća, skuplja, nižu se i onda moraju izaći u jednom komadu, jednom dahu. Sve su romane tako napisale. Roman Bez ljubavi i mržnje napisan je u dva mjeseca, ali su ga ipak prošle godine preradile. Od dana kada je napisan naučile su puno toga, skupile još iskustva i doradile ga. I to najviše u onom dijelu kada terapeut svoga pacijenta Bluea uči kako riješiti ono što mu se događa u životu.

Lari-Mari-

Zanima me je li terapeut koji se javlja u knjizi njihova preslika. Larissa kaže da je to svaki terapeut i napominje da je Blue posjetio psihijatra, ali i terapeuta poput njih. Svi njihovi razgovori i terapije pojačani su energetskom i intuitivnom terapijom.

Zanima me koliko im se život promijenio nakon što im je knjiga doživjela uspjeh. Kažu da je sve ostalo isto. Rade svoj posao kao i prije, doduše možda malo više, a više i putuju, uglavnom vezano za promociju knjige, odlaze na književne sajmove – kao na ovaj Interliberov na koji ih je pozvao njihov nakladnik Ljevak i gdje su to popodne imale prigodu porazgovarati s predsjednikom Josipovićem i slikati se s njim. Sa svojom vjernom publikom komuniciraju redovito, naročito putem fejsa, a jako im je drago što im se zbog knjige javljaju mnogi čitatelji, stariji pismima i razglednicama, srednja generacija mailom, a oni mlađi putem fejsa.

Larissa smatra da im se život nije puno promijenio. Već dvadeset godina rade svoj posao u kojem su uspješne, imaju svoje klijente i prijatelje koji su već dugo uz njih. Marieta se smije i kaže da ih u trgovinama ne puštaju preko reda, ako sam na to mislila. Ali su već odavno okruženi dragim, dobrim ljudima. Upravo sam to osjetila koncem svibnja na promociji njihove knjige u Rijeci, u Dnevnom boravku, gdje su svi ti “njihovi” ljudi nahrupili da bi bili uz njih u tom trenutku. Osjećala se topla, pomalo obiteljska atmosfera za koju su bile odgovorne upravo njih dvije, Larí i Marí.
Sretne su što uz svoj posao, koji toliko vole, objavljuju i knjige, što je sve rezultiralo uspjehom i izvan Hrvatske. Tako su svoja nakladnička prava pred dva mjeseca prodale slovenskoj izdavačkoj kući Ocean. Urednica iz izdavačke kuće Ocean slušala je njihov intervju s Tajanom Čemeljić na Radio Rijeci i zainteresirala se za njih. Malo nakon toga vidjela ih je na vrhu čitanosti u emisiji Pola ure kulture i javila im se.

U današnje vrijeme interneta ništa lakše od toga. Upravo na dan kada smo razgovarale u zagrebačkom hotelu Hilton, bile su na Interliberu i upoznale Branku Kamenski, uredicu Pola ure kulture. Javile su joj se i rekle: „Ej, mi smo one koje su napisale knjigu Bez ljubavi i mržnje koja je već više od sedam mjeseci na vašoj ljestvici TOP 5 najprodavanijih knjiga.“

Smijem se i kažem da se možda već i uplašila da će idućih dvadeset godina biti na toj ljestvici… Smijemo se zajedno, sve smo tri prilično opuštene osobe i to je izvrsno za ovaj razgovor. Priznajem im da sam njihovu knjigu pročitala naiskap, odjednom. Počela sam čitati u dva navrata i odlučila sam je jedne sunčane nedjelje čitati što dulje, do ručka, ali nisam mogla stati, nastavila sam i čitala je do samog kraja, do zadnjeg retka.

lari mari

Knjiga je u meni pobudila različite, vrlo jake osjećaje, jednostavno preuzme te i moraš ići do kraja, kažem im. Napokon se dotičemo i Kiklopa, njihove nominacije; ušle su u finale, proglašenje je 14. prosinca. Teklić će izaći prije toga, ali sigurna sam da će upravo one dobiti Kiklopa u kategoriji za najbolji debitantski roman. Pitam ih hoće li biti u Puli, kažu da idu svakako. I to po nagradu.

Vraćamo se na Interliber, pitam ih je li im drago da je predsjednik Josipović čuo za njihov izvrstan roman i čestitao im kao finalisticama Kiklopa? Tom prilikom poklonile su mu svoju knjigu, vjerujući kako će mu pomoći u vođenju države.

Pitam ih koliko je fiktivnog, a koliko stvarnog u romanu. Sve je stvarno, kažu. Ovaj je roman i izišao na prijedlog njihova prijatelja, koji je u stvari Blue. Sve što pišu je istinito, a i ljudi im se javljaju sa svojim pričama o kojima žele progovoriti, žele da budu objavljene. Tako nakon deset napisanih knjiga, imaju materijala za barem još deset.

Kontaktiraju ih i oni koji nisu njihovi klijenti. Pitam ih odakle su. Odasvud, od Talijana i Austrijanaca do Dalmatinaca, i uglavnom su muškarci. Povjere im svoje priče, zamole da promijene ime, zemlju, zvanje, ali žele da priča ugleda svjetlo dana. To je i njima važno. Vjeruju da im i to djelomično pomaže jer to što su doživjeli žele podijeliti s drugima.

“Ono čemu bismo trebali vjerovati i čemu bismo se trebali prepustiti jest intuicija”, kažu. “Treba joj se samo prepustiti, a onda ćemo prepoznati trenutak, priliku da je prihvatimo.”

Svjesne su i da kao terapeutkinje moraju raditi na sebi, čuvati snagu, da se ne smiju preforsirati. Energiju treba obnavljati, njome pravilno upravljati. Zato im katkad sva ta nova putovanja vezana za knjigu poremete mir, ali, opet, ništa im nije teško, odmore se i nastave dalje. Potvrda njihovog rada i uspješnosti dolazi iz Naklade Ljevak koja u proljeće objevljuje njihov drugi roman pod nazivom “Crnački znoj”.lari mari

Kao žene nismo mogle zaobići modu i njihov styling. Marieta voli haljine, ženstvene, lepršave, a Larissa je više casual. Usklađuju ponekad modne detalje i vidi se da se razumiju u modu. Sviđa mi se njihov stil, osjeti se mali pomak ili odmak od uobičajenog, ali sve je to skladno i oku lijepo. Cure rade i žive ozbiljno, ali u svemu kao da vide i trag igre, pa tako i u odijevanju. Kažu da već smišljaju i modni stayling za Kiklopa, u svakom slučaju zelena odjeća. Pitam zašto zelena, kažu upravo zato što zelena znači novi početak i promjenu.

Na pitanje kako će provesti božićne blagdane i Novu, i čemu se vesele u te dane, kažu da će im Kiklop biti najljepši dar za Božić. Divna pjesma iz romana Bez ljubavi i mržnje poruka je našim čitateljima za Božić, a govori o tome kako zauvijek ostati mlad, i daje odgovor na pitanje koje se svi ponekad pitamo.

Mladost
Mladost je cvijet u proljeće
mladost je tučak koji traži njegu
mladost je nektar koji mami pčelu.
Jednom je mladost,a pitamo se
kako zauvijek?
Pusti dušu da govori, iskrenost da
vlada, a ljubav da trči Y
samo još malo ispruži ruku i
živjet ćeš svjetlost i u sijedim vlasima
ZAUVIJEK

razgovarala Dunja Pavešić

Komentari