Čak i više od 150 godina nakon njegova rođenja, teško je pronaći arhitekta koji bi se svojim stvaralaštvom mogao približiti njegovom genijalnom radu.
Ljudi ga ili vole ili mrze. Tako je valjda sa svakim umjetnikom koji je toliko drugačiji od svega što smo vidjeli. Njegovi radovi propituju naše stavove o arhitekturi i svakog dana oduševljavaju nove generacije. Bez straha od kritike, Gaudí je oduvijek vješto balansirao na granici između dobrog ukusa i kiča. Čak ni njegov mentor koji je u samom početku njegovog umjetničkog djelovanja prepoznao Gaudíjev potencijal, nije bio siguran radi li se o luđaku ili geniju kada mu je potpisivao diplomu.
Gaudíjeva djela se uvelike razlikuju od svega što smo vidjeli čime možda možemo objasniti njegovu popularnost, ali ne i činjenicu da ga je toliko ljudi prihvatilo. Valjda kombinacija njegove vizije i inovativnosti te minuciozne izrade toliko oduševljava ljude. Njegove građevine predstavljaju glavne arhitektonske spomenike Barcelone, a veliki broj turista po povratku iz Barcelone kući će donijeti suvenir koji predstavlja njegovo remek-djelo: Sagradu Familiju.
Krunsko remek-djelo Antonija Gaudíja, u prijevodu „katedrala Svete obitelji“, čudnovati je predstavnik španjolske secesije i pokazuje jedno potpuno drugačije viđenje sakralne arhitekture. Gotovo stotinu godina nakon njene izgradnje, ova rimokatolička bazilika nas i dalje zapanjuje svojim organskim oblicima, skulpturalnim detaljima i činjenicom da izgleda kao da se stopila s prirodom. Nije ni čudo jer je i sam Gaudí isticao važnost inspiracije u prirodnim oblicima. Čvrsto je vjerovao da proučavajući prirodu surađuje sa samim stvoriteljem. Osim toga, budući da je Gaudí i sam bio veliki vjernik, uvelike ga je nadahnula kršćanska vjera, a vjerska simbolika svakog detalja Sagradu Familiju čini pravom arhitektonskom Biblijom. Tako, primjerice, jedno od pročelja crkve koje se nalazi s istočne strane predstavlja Isusovo rođenje, dok zapadno pročelje obasjano zalazećim suncem predstavlja razapetog Krista na križu. Taj dio crkve završen je nakon Gaudíjeve smrti, kao i veliki dio ostatka građevine. Iako se Sagrada Familia čini kao već dovršen projekt, vjeruje se da će tek 2026. katedrala biti u potpunosti gotova. Dakle, unatoč tome što je Gaudí radio na njoj gotovo četrdeset godina i posvetio joj zadnje godine svog života, nije ju uspio završiti. Kada se napokon završi glavni, središnji toranj crkve, Sagrada Familia bit će najviša crkva na svijetu, a poput njene nevjerojatne vanjštine, unutrašnjost crkve zapanjuje svojom inovativnom formom. Stupovi su inspirirani stablima tako da posjetitelj ima osjećaj da prolazi kroz neobičnu kamenu šumu.
Ovakvi geometrijski nepravilni oblici zahtijevali su veliku posvećenost detaljima i visoku razinu ručne izrade. Tako je za figure svetaca tražio modele na ulici koje je fotografirao uz nekoliko zrcala kako bi zabilježio njihova lica iz svih mogućih kutova. Zatim bi napravio gipsane kalupe po kojima su izrađene finalne skulpture od betona koje sjajno nadopunjuju ostatak građevine.
Velike umjetnike često zadesi sličan kraj u oskudici i samoći. U punom jeku gradnje Sagrade Familije, Antonija Gaudíja je pregazio tramvaj. A unatoč tome što je uživao u popularnosti i poštovanju svojih sugrađana, zbog njegovog zapuštenog izgleda i praznih džepova nitko nije prepoznao velikog arhitekta. Tako je uskoro umro u bolnici za siromašne, a za njim je žalila cijela Španjolska.
Kristina Lugonja
Komentari