“Fiumanka i Barcolana daju istu emociju!”

Uoči glavne regate ovogodišnje Fiumanke sjeli smo i popričali s članom organizacije tršćanske Barcolane Slavkom Cvetkovićem te predsjednikom organizacijskog odbora Fumanke Davorom Perovićem, te probali saznati nešto o ojačanoj vezi ove dvije manifestacije.

1230

Na početku uvijek pustim ljude da se predstave vlastitim riječima. Dakle, tko je Slavko Cvetković?

Cvetković: Slavko Cvetković je rođeni Riječanin koji je prvo studijem, a onda poslom završio po svijetu. Vezano za današnji dan, ovdje je prisutan kao član tima Barcolane. Ako netko ne zna, Barcolana je jedna od najvećih, odnosno, najveća regata na svijetu. Ove godine Barcolana, zahvaljujući povezivanju i bratimljenju koje će se obnoviti na današnji dan, donosi internacionalnu podršku Fiumanki.

To su dvije jedinstvene regate, a u jedrenju nema granica, jedine su granice more i vjetar. Imamo dva zaljeva, dva vjetra, dva sunca, koja isto izlaze i zalaze, ništa nas ne dijeli, nego spaja. Tu smo da svjedočimo taj doživljaj i predstavimo ga možda i onima koji ne poznaju jedrenje, koji nisu probali, koji misle da je to daleko od njih. S ovakvim manifestacijama mogu mu se približiti, može se doći na brod, razgovarati sa jedriličarima, uživo doživjeti emociju koju daje more, koju daje jedrilica, koju daje manifestacija poput Fiumanke.

Otkad je ta emocija usađena u Vas? Ako sam dobro zapamtio iz biografije, još u djetinjstvu?

C: Da. Pa recimo, kad smo bilo još mali, moji su roditelji pratili regate. Nekad su regate išle po cijelom Jadranu, brodovi su imali velike razmake i bili su tu i prateći brodovi. Ti brodovi su imali timune na kadene, nije bilo hidraulike, nije bilo autopilota, nije bilo ničega. Mi takozvani mali od broda, bili smo prekursori, budući autopiloti. Nas bi stavljali na timun i rekli, vidiš tamo onu točku od premude, trebaš doći tamo. I oni bi feštali, hodali okolo, svako toliko kontrolirali, dok smo mi mali bili na timunima. To su bile prve emocije i mi smo to rado radili. 3, 4, 5 sati smo bili na timunu i to tako dan danas rado radimo.

slavko-cvetkovic-320
Slavko Cvetković

Koja je danas vaša funkcija u timu Barcolane i otkud Fiuman u timu Barcolane?

C: Netko možda ne bi rekao, ali Trst i Rijeka su mnogo bliže nego što izgleda. Italija i Hrvatska su mnogo bliže nego što izgleda. Zahvaljujući profesionalnom radu i poznanstvima bio sam pozvan 2014. da budem dio organizacijskog tima Barcolane. Odradili smo 2014., a 2015. obnovili ciljeve i organizaciju, zahvaljujući našem predsjedniku Mitji Gialuzu i Claudio Demartisu, koji su me pozvali da budem u užem krugu, u organizaciji logistike i koordinacije, svega onog što je sastavni dio regate. Barcolana nije samo regata za sebe, to je događaj koji u sebi ima ukupno 190 evenata, odvija se 9 dana, od 3. do 11. listopada, svaka druga nedjelja u desetom mjesecu svake godine. 2000 brodova, 350 000 ljudi koji dnevno prolaze, doživljaj jednog načina života preko jedrenja, jednog načina ekologije, druženja, emocije. Doživljaj koji možeš u jednom trenutku uzeti za sebe i prenijeti ga ga sutra nekome, nešto neopisivo. To treba doživjeti i zato uvijek zovem na događaje kao što je Barcolana.

Ovdje sad kažem i potvrđujem, da Fiumanka ima istu emociju, isti sadržaj, isti doživljaj. Nije stvar u brojkama naravno, jer je ona krenula kasnije, ona je u 16. izdanju, Barcolana je 47. izdanje. Znamo se šaliti kako će i Fiumanka u 47. izdanju imati 2000 brodova, sigurno će i doći do toga, jer od ove godine nadalje dajemo jedno internacionalno svjedočanstvo.

Barcolana i Fiumanka se dakle imaju čime usporediti, ne po brojkama, ali po drugim stvarima svakako.

C: Da. Prvi element je čovjek, u svemu, a posebno u ovakvim jedinstvenim manifestacijama, s nekoliko karakteristika. Dakle, dva zaljeva, jedan nasuprot drugom, imaju isti vjetar, buru. Bura u Trstu, bura u Rijeci, isti je vjetar, ne postoji u Midwayu ili u Sidneyu, postoji samo tu. More – bonaca ili oštra bura. Imamo iste probleme, da li ćemo ići po skroz bonaci ili nekoj jakoj buri, to je uvijek nepoznanica, nikad se ne zna. Riva, druženje, vezivanje brodova, pomoć, to je jedinstveno. Na nekim drugim regatama su izraženije natjecateljske karakteristike, neke druge koje nisu regate, ali izgledaju kao regate, su domaće. Ovo spaja sve. Ovdje izađe mali brod, nono s jednim jedrom, i može doći brod kao ovaj do nas, super natjecateljski, Shining ili E1 Luka Rijeka, brodovi baš za natjecanje. Ovaj brod na kojem sada sjedimo dolazi iz takve kategorije oceanskih brodova, ali je preuređen i za krstarenje. Mi ćemo biti malo manje konkurentni, ali ne dijeli nas ništa jer ćemo svi jednako uživati u tom druženju, svi smo tu na ovom molu, na ovom sajmu, koji je tu, ako se ne varam, po prvi put, značajno s ekologijom, s onim što je i nama važno, jer mi idemo na vjetar, bez vjetra se ne možemo kretati. Želimo pokazati da je ovo nešto divno, ljudski, emotivno i prvenstveno druženje. Kad je start, svi idemo na utrku, ali se prvenstveno dolazimo ovdje družiti.

Tu sad dolazi jedan projekt Go To Barcolana, u koji ulazi i Fiumanka, odnosno kroz koji će svi hrvatski brodovi koji dolaze na Barcolanu imati beneficije i organizaciju dolaska na Barcolanu putem ACI marina. Bit će i drugih novosti, na tome se još radi, malo je komplicirano sve to organizirati, ali tijekom sljedećih tjedana će sve biti objašnjeno u detalje, imat ćemo i press konferenciju povodom toga.

brod_barcolana
Službeni brod Barcolane na Fiumanki

Dakle, ovo je najava jedne dublje suradnje Barcolane i Fiumanke.

C: Apsolutno, jer Barcolana ne radi stvari na kratko nego dugoročno. Zato ide i ovo obnavljanje bratimljenja. Dolazi naš predsjednik, glavni administrator Barcolane. pored mene i drugi ljudi iz organizacije, bez kojih se Barcolana ne može napraviti. Svi će oni doći na brod, jedriti i uživati na Fiumanki, što je možda jedini put da se možemo malo odmoriti i gledati druge kako rade i uživati na regati. Ja inače nemam vremena biti na regati, jer je tu tisuću problema i stvari za rješavati, od onih jednostavnih, konopa, vide, struje, ljudskih i organizacijskih problema, do onih regatnih, koji se moraju rješavati. Nemaš vremena za priču, nego je samo djelo, samo akcija. sad sam malo odmoreniji, moram samo malo misliti na promociju. Gledajući Davora, evo razlika je samo u broju telefonskih poziva.

Kad smo kod promocije, kako bi privukli mlade, koju bi poruku dali mlađoj generaciji? kako ih privući jedrenju?

C: Pa, to je predivno. Prvo treba privući roditelje, zato jer oni misle, da je jedrenje jako skup sport, a u biti jedino što je danas skupo je vrijeme, sportovi nisu skupi. Ovo je vrsta sporta, koji ja zovem tradicionalni. Krene se jednostavno od jednog tečaja u optimistu, znači dovoljno je dovesti dijete u jedriličarski klub. Bilo koji jedriličarski klub na svijetu u stanju je djetetu dati osnove jedrenja, da to dijete shvati, dva vjetra, jedno jedro i jedno kormilo i uživat će. Inače sam i instruktor skijanja, tu se vidi ista stvar kod rada s djecom, kao i kod bilo kojeg sporta. Bitno je da im pružiš mogućnost, da je komunikacija jednostavna, da zavole to, nema forsiranja, nema nekog treninga, ne trebaju biti svjetski prvaci, nego uživati. Ako se tako krene, možda ćemo vremenom imati više svjetskih prvaka, nego sada.

I trebali bi naravno doći na ovakve manifestacije da se približe svemu tome.

C: To sam rekao i ponavljam se ovih dana kad sam na intervjuima na radiju, televiziji, novinama… Dođite, prošetajte, pitajte, nemojte ostati van toga, na dva metra od nečega. Svi jedriličari su ljudi kojima je normalno podružiti se, popričati, objasniti, pogotovo ako je dijete u pitanju. Dijete ima tisuću pitanja, tisuću stvari ga zanimaju. Imao sam u četvrtak svojevrsni kinder day, koji se slučajno odvio. Svi moji prijatelji ovdje imaju djecu, prvi je moj kapetan Ivan koji ima 10 mjeseci malo dijete i sad, oni se brinu da li da dođe na brod, možda kao ne. Rekoh, apsolutno da! I mali od 10 mjeseci je kružio ovuda, penjao po vinčevima, vukao konope, to su stvari koje će mu ostati cijeloga života, koliko će se sjećati kasnije pitanje je, ali će mu ostati unutra. Jednog dana kad dođe na brod za 3, 4, 10 godina će reći, pa meni je to poznato. Tako se može na jednostavan, jeftin način krenuti, dati informaciju, a onda će dijete izabrati što mu se sviđa, skijanje, ronjenje, pecanje ili badminton, nešto drugo. Bitno je da mu daš mogućnost. I Fiumanka i Barcolana su ta mogućnost, ima se vremena komunicirati, ima se vremena družiti. Prvo je druženje, onda je regata, nije obratno.

svi-brod

Kakvi su dojmovi do sad u Rijeci?

C: Dojmovi su onakvi kakva su bila i očekivanja. Kad smo se upoznali prije par mjeseci, odmah sam shvatio s kim imam posla, znači ljudi koji vol svoj posao, kojima nije lako, jer organizacija ovakve manifestacije, sa svim svojim strukturama, od vlasničke, preko luke, grada, policije, birokracije koju treba odraditi, nije jednostavna. Treba sve postaviti unutar određenog vremena, tako da svatko sa svojim zahtjevima bude udovoljen. Ima tu jako puno nevidljivog posla i pogotovo otežavajućih stvari, koje te zaustavljaju, ta birokracija koja kasni, a tebi pola dana u jednoj ovakvoj organizaciji jako puno znači. Od prvog dana vidim, Barcolana 2000 jedrilica ili Fiumanka 200 jedrilica, problemi su isti i uvijek je na ljudima, uvijek je na birokraciji.

Talijanska birokracija je isto tako teška kao i naša?

C: Da, apsolutno, u nekim stvarima je i prešiša, u nekima ne. Ali, uvijek kažem, ovakve manifestacije su kao Nova godina i Božić, postoje, bit će uvijek, dokle god ima ljudi koji vole jedrenje i ove uvjete. Znači ovaj okvir, ako zamislimo sada sliku, ova vrsta okvira, ova Učka, ovaj zaljev, ovaj zalazak sunca koji sada daje jedan duži dan, to je jedinstveno. To nema nigdje, zaista, ako je netko malo proputovao svijetom i po drugim regatama, zna o čemu pričam. Baš smo jučer sjedili s ljudima sa susjednog broda Shining, bio je tu glavni i odgovorni skiper, sjeli smo uz čašu vina i pričali o sjevernim regatama, gdje su plime i oseke 6-8 metara, gdje nemaš uvjete, toplinu, mokar si, hladno ti je, nemaš se neku želju družiti. Ovdje imaš sve, možeš se prošetati, možeš cijelu regatu gledati s cijele strane, nije nešto nedostupno čovjeku koji nije na brodu. Treba dati vrijednost. Živeći i radeći vani po svijetu vidiš tu neku vrijednost, možda je to nekom tko živi u ovako nekom mjestu normalno, ali ja bih skrenuo pažnju i dao savjet svima, da je ono što imaju doma najbolje. Ne zato jer sam Riječanin, pa guram na tu stranu, nego stvarno, naše jadransko more, pogotovo ovakvi zaljevi, to je jedinstveno. Tu se jedrenje jednostavno uklopi, to je takva kultura i način života. Mi smo vezani uz more, mi smo moreplovci, naši su ljudi okolo po svijetu na svemu što plovi.

davor_perovic_320
Davor Perović

Čudno da nije ranije došlo do suradnje Barcolane i Fiumanke?

Perović: 2001. je bilo bratimljenje i odmah se tu napravila nekakva veza, uspostavio se kontakt, jer, upravo ovo što i Slavko govori, gradovi su isti, pozicije su iste, luke su iste, vjetrovi su isti. Mi smo početak sezone, Barcolana je zatvaranje sezone, ima puno tih čisto geografskih sličnosti, na kraju krajeva mentalitet je vrlo sličan. Mi smo 2001., s ondašnjim predsjednikom, pokojnim Molinarijem, potpisali bratimljenje, pobratimili se kao regate i eventi, te smo dvije-tri godine išli na Barcolanu, investirali u to zajedništvo. Međutim, tada s naše logističke strane nije bilo dovoljno snage da nastavimo dalje, te se to zaustavilo na neko vrijeme. Zato mi je super drago da je Slavko došao i trudi se to vratiti natrag, jer tu svi imamo velikih interesa. Na kraju, ono što nam je svima isto je more, a mi bi trebali puno više raditi na tome da se družimo. Puno ljudi gleda regate kao na konkurenciju, nijedna regata ne može biti konkurentna, jedna regata dopunjuje drugu. Barcolana ne može imati manje zbog Fiumanke, može imati samo više. Tako i Fiumanka, Barcolana je ipak velika i možemo puno od nje naučiti i puno imati, ako ni u jednom drugom smislu bar kao promociju. Da je jedan brod više na Fiumanki, pa imamo rezultat, to je već puno. Sve dalje od toga je savršeno.

Kakvi su vaši dojmovi ovogodišnje Fiumanke, kako se sve odvija?

P: To je uvijek isto, nije to ni malo godina koliko to radimo, bez obzira što smo mlađa sestra Barcolane, kako se znamo zafrkavat. Već je to uhodano, znamo otprilike gdje nas očekuju gambete i problemi, nastojimo to izbjeć i nosit se s tim, odjedrit sve, naravno to nije baš uvijek jednostavno, ali evo, ova godina je sada već napravljena, organizacijski posložena, sad će nam se i vjetar malo smilovat i to je to.

I novi zajednički početak za Barcolanu i Fiumanku.

P: Da, stvar je, kako sad završava Fiumanka, starta Barcolana i ovaj projekt koji se radi, Go To Barcolana, priča koja slijedi dalje, a Fiumanka će svakako biti unutra, dati neki svoj trud da se pomogne barcolani, da se uzvrati kroz to bratimljenje i da djelujemo kao braća i sestre.

A o tom projektu za koji dan, odnosno tjedan…

Razgovarao: Bruno Župan

Fotografije: Miljenka Matić

Komentari