Cape Tribulation

778

Cape Tribulation ili Rt Patnje, Stradanja, Iskušenja, nalazi se 110km sjeverno od Cairnsa u vlažnim tropima Queenslanda i taj dan tamo sam otišla na cjelodnevni izlet. Kad se kombi nije pojavio u dogovoreno vrijeme, zabrinula sam se, ali recepcioner Karl je rekao da dok naprave turu i pokupe goste iz ostalih hostela, obično kasne. Tako je i bilo…Kad je ispred hostela stigao bijeli kombi, pozdravio me vozač i vodič, pravi „Crocodile Dundee“, obučen u traperice i košulju boje pijeska, s neizostavnim šeširom u istoj boji i tipičnim australijskim naglaskom.

Čim smo izašli iz Cairnsa, prolazili smo cestom uz brojne plantaže šećerne trske. Nepregledna polja procvjetale trske s ljubičastim cvjetovima koji su se lelujali na povjetarcu okupani sunčevim zrakama, izgledala su tako lijepo i graciozno i bilo mi je žao da nigdje nismo stali da ih uslikam. Sve slike iz jurećeg kombija ispale su mutne. Najprije smo se zaustavili kraj tjesnaca Mossman gdje smo prošetali uz rijeku s velikim okruglim kamenjem preko kojeg se prelijevala bistra vilinsko zelenkasta voda, a cijeli prizor je izgledao nekako mistično i bajkovito. To je područje starosjedilačkog naroda Kuku Yalanji, postoje i ture gdje se upoznajete s njihovom tradicijom, običajima i legendama. Prešli smo preko visećeg mosta i prošetali kroz tropsku šumu oko rijeke koja se na nekim mjestima sužava i tvori prirodne baze u kojima se može plivati.

Prva stanica na putu za Cape Tribulation- slikovit Mossman Gorge u južnom dijelu  Nacionalnog parka Daintree

Zatim smo stali u nekoj vrsti ZOO-a koji je više izgledao kao neka farma na kojoj životinje slobodno šetaju, a vi se šetate po drevnoj stazi iznad njih i gledate ih. Tu sam prvi put u životu vidjela, a i čula za rijetku ugroženu pticu Cassowary, bolje rečeno ptičurinu sličnu noju. Za razliku od noja i emua, cassovary, na hrvatskom  kazuar, je lijepa neleteća ptica dugog sjajnog crnog perja, a vrat i glava su joj žarkih plavih, bijelih i crvenih boja sa nekog vrstom „kacige“ na glavi. Ako se osjete ugrožene i napadnu mogu biti jako opasne zbog nožnih prsta s oštrim kandžama, a srednji im je prst nalik bodežu i toliko je jak da bi žrtvi mogli iskopati utrobu. Inače je sasvim mirna ptica koja nastajanjuje to područje tropskog Queenslanda, ali u divljini ju se zbog sramežljivosti rijetko može vidjeti. Ženke su veće i žarkije obojane, one izlegnu jaja u rupu u zemlji, na kojima onda mužjak sjedi 50 dana. Nakon što se izlegu, mališani ostaju s tatom nekih devet mjeseci i onda odlaze u samostalni život. Čini se da mama nema baš puno posla…

Kazuar je uistinu veličanstvena ptica, ovom “kacigom” na glavi krči gustu vegetaciju pri trčanju, a pogled mi je stalno skretao na njegov ubojiti srednji nožni prst

Dio sa klokanima i manjim wallaby-ima bio je otvoren, čak je blizu nas prošao i jedan radoznao emu. Kod ulaza je bilo raznih papiga, a tu je bila i terasa gdje smo imali mali predah uz čaj, kavu i kekse.

Dosta kazuara nastrada na cesti na što vozače upozorava i ovaj simpatičan znak. Podsjetio me na pticu trkačicu

Što smo išli sjevernije i približavali se Rt-u Tribulation, to je tropska kišna šuma bila bujnija i zelenija. Stali smo na vidikovcu s kojeg se pružao predivan pogled preko tropske šume Diantree i ušće istoimene rijeke na Koraljno more.

Alexandra Lookout – Daintree National Park poznat je i po velikim plavim i zelenim leptirima

Prošetali smo kroz drvenu stazu u tropskoj šumi tzv.Jindalba Boardwalk i uživali u pogledu na svakakve palme i neobična stabla o kojima nam je vodič pričao, naišli smo i na potok, a najzanimljivije su bile kovrčave lijane koje se se plele po granama stabala. Vodič nam je rekao da je priča o Tarzanu kako se ljulja na lijanama hollywoodska izmišljotina jer su lijane čvrsto ukorijenjene u tlo i rastući se zmijoliko penju prema krošnjama. Kako na tom području žive kazuari, pažljivo sam promatrala ako možda koji naiđe, ali nažalost ništa.

 

Putem smo zavirili u šuplje stablo

Po dolasku na Rt Tribulation i bijelu pješčanu plažu uz čije su rubove rasla stabla mangrova, dobili smo ručak koji smo pojeli za drvenim stolovima za piknik na području uz plažu, a onda smo imali slobodnog vremena za šetnju. Srela sam dečka koji je bio sa mnom u grupi na pustom otoku kod Agnes Water-a, on je prespavao na Rt-u i taj dan se vraćao natrag u Cairns.

 

Upozorenje na opasne meduze i bočica s octom ako upozorenje vidite prekasno

 Na putu do rijeke Daintree stali smo kod drvene kućice –bara gdje smo probali domaći sladoled božanstvenog kremastog okusa, a zatim otišli na vožnju čamcem niz rijeku Daintree u razgledavanje krokodila. Očekivala sam da će plovilo rijekom punom krokodila ipak biti nešto više, a ne široki plosnati čamac na kojem je od vrha ograde do površine vode bilo možda nekih pola metra. Ah dobro, valjda oni znaju što rade. Sjela sam naravno do ograde radi boljeg pogleda, a sama pomisao da plovimo rijekom punom krokodila bila mi je nevjerojatno uzbudljiva i pažljivo sam promatrala površinu vode čekajući trenutak kad će izroniti krokodilova njuška. No nije to baš bilo tako jednostavno, izgleda da su krokodili sramežljivi. Ispred klupe na kojoj sam sjedila bila je plastificirana obavijest da ne stavljamo ruke i noge preko ograde jer krokodili skaču. Super! Mene je sve to jako zabavljalo

 

Rijeka Daintree je naizgled mirna i bezopasna, ali…

Tropska šuma iznad koje se u daljini dizala sumaglica, široka rijeka kojom smo plovili i tišina prožeta pokojim krikom tropske ptice pružali su predivnu sliku. Skrenuli smo u jedan rukavac rijeke gdje smo mogli dobro vidjeti jednu i drugu obalu. Vodič nam je rekao da je predmalo drugi čamac vidio ogromnog mužjaka kako tuda pliva, a ništa manje nisam očekivala ni ja. Umjesto toga uočila sam divlju svinju skrivenu među raslinjem na obali, ali od krokodila ništa. I onda nam je konačno vodič skrenuo pažnju na ženku srednje veličine kako se sunča na muljevitoj obali.

 

Iskočio krokodil… iz duboke rijeke Nil

Nije bio jako velik, ali vidjeli smo krokodila u divljini. Kad sam poslije gledala slike vidjela sam da se na jednoj lijepo smiješim naslonjena na ogradu čamca, a lakat  preko ograde. Teško je biti stalno na oprezu, a krokodilima je dovoljan samo trenutak…

Kad smo se vratili u Cairns u sobi me čekala Julie koja je u međuvremenu stigla, a veselju i ćakulama te večeri nije bilo kraja. Imale smo nekoliko dana zajedno, a na putu da nam se pridruži bila je i Alex. Moji dani u Australiji bližili su se kraju.

Tekst&foto: Nola

Komentari