Jutro nakon favela ture, skužim da sam sliku kupljenu od lokalnog dječaka zaboravila u kombiju kad sam se iskrcavala. Recepcioner kaže da će provjeriti sa vodičem i šoferom ako je mogu naći i donijeti mi je. Odlazim u šetnju Ipanemom i nalazim na lokalnu tržnicu sa mnogobrojnim štandovima gdje se prodaje voće i povrće, kao i gotova brza jela kao što su neke frigane pogačice od tijesta. Srećem onog simpa dečka sa recepcije hostela, pa se dogovorimo da mi kasnije preporuči barove za izlazak jer u Riu je najbolje izaći petkom, a to je danas. A za subotu će mi reći koje su Škole sambe najbolje za party i blizu Sambadroma na kojem se svakog vikenda mogu besplatno gledati pripreme za glavnu karnevalsku paradu. Super,znači večeras barovi, sutra samba.
Uvijek mi je zanimljivo prošetati lokalnim tržnicama, pa sam se tako razveselila kad sam naišla na ovu u Ipanemi. Ukoliko vas ne osvježi lokalno voće, sigurno hoće pogled na ovu lijepu Brazilku koja se upravo vratila sa nogometnog treninga. Muškarci će se sigurno složiti da su za dobar trening neophodne ovakve tajice sa rupama na svakoj strani da ne dođe do pregrijavanja.
Prvo oblačno jutro u Riu, zamjenjuje sunčano popodne, te nakon obaveznog soka od tropskog voća oduševljeno krećem na plažu. Do sad sam samo šetala uzduž Ipaneme, divila se finom pijesku i valovima oceana iz daljine, ali dotaknula ih još nisam. Vrijeme je za lješkarenje na plaži i skupljanje energije za večernji izlazak. U gužvi nalazim slobodno mjesto i hitam prema valovima po pijesku koji je nevjerojatno vruć i pecka. Taman kad sam umočila noge do koljena i bila spremna krenuti dublje da se što prije bacim u ocean dalje nisam mogla. Snažni valovi toliko su udarali da sam jedva održavala ravnotežu na mjestu, a kamoli bila u stanju ići naprijed. A tamo gdje sam stigla nije bilo dovoljno duboko ni da čučnem i malo proplivam po plićaku. Ništa od kupanja u oceanu ovaj put, ali nema veze, čeka me još puno drugih oceana i pješčanih plaža.
Bar sa voćnim sokovima bio je moja svakodnevna stanica. Iako je ovaj zeleni sigurno zdraviji, puno ukusniji i moj najdraži sok je Suco mista ljubičaste boje od miješanog tropskog voća. Uz svaki sok će vam ponuditi i šećer, ali budući da je većina sokova dovoljno slatka, treba im reći ako ga ne želite.
Na povratku s plaže prođem do ekipe u prijašnjem hostelu i dogovorimo se da se skupimo kod njih u 9, pa krenemo van. A možemo i popiti piće u hostelskom baru kojeg u mom novom hostelu nema. Kasnije mi moj recepcioner daje popis barova u četvrti Lapa i kaže da možda i on bude išao tamo, pa se možda vidimo. U spavaonici me dočekuje ludi Slovenac, lik od nekih 45 godina koji snima neke reportaže u vlastitom aranžmanu, pa ih kasnije pokušava prodati slovenskoj televiziji i stalno se opija i izlazi sa dvadesetogodišnjacima iz hostela. Uvijek ima neke lude priče, od kojih mi je posebno ostala u sjećanju ona kako je pijan zalutao u neku favelu i ostao živ. Ništa od planiranog odmora do izlaska. U 9 dolazim do prijašnjeg hostela i sa finalnom ekipom krećem put Lape – naizgled ozbiljna Elizabeth iz Engleske, otkačena plavuša Ellie iz Londona s kojom sam se skompala večer prije, Colin i Fiona, simpa par iz Irske i Daniel iz Ekvadora koji je smatrao da će mene i Ellie on morati paziti da ne upadnemo u nevolju, čudan neki momak, ne znam odakle mu ta ideja.
Na ulicama Lape dočekuju nas pune ulice i bar do bara. Kod uličnog prodavača pitam cijenu pive pokazujući na limenku u ledu i nakon plaćanja nitko ne može vjerovati da sam ja izvukla limenku od 0,5, a par iz Irske su za istu cijenu uzeo limenke od 0,3. Ispred bara koji mi je preporučio recepcioner dočekao nas je ogroman red, pa odlazimo dalje. Ulazimo u jedan od klubova u zgradi zanimljive fasade sa ogromnim prozorima bez stakala i počinje zabava u Rio stilu..odlična muzika i Caipirnhe koje su bile toliko pretjerano jake da smo jedva uspjeli popiti dvije.
Nakon dobre zabave u jednom od klubova u Lapi bili smo spremni za subotnji odlazak na Sambadrom. Atmosfera je bila toliko dobra da nam nije smetala ni ogromna vrućina u klubu.
U subotu navečer uzimamo taxi do Sambadroma, mjesec prije završne povorke svakog se vikenda na njemu odvijaju pripreme što je odlična prilika da se atmosfera Sambadroma doživi besplatno. Tribine su ispunjene Cariocama koji zajedno sa grupama iz povorke i glazbom iz zvučnika pjevaju i plešu u ritmu sambe. Iako bez ogromnih perjanih kostima i pripreme su jednako očaravajuće, a poneseni ritmom plešemo i mi.
Sutra odlazim iz Ria i ovo je bio savršen oproštaj od najšarenijeg, najveselijeg i najuzbudljivijeg grada kojeg sam ikad posjetila. Doviđenja Rio, dobar dan Ilha Grande, radujem se tropskom raslinju, pješčanim plažama i opuštajućem usporenom ritmu na otoku bez automobila i cesta.
Tekst i foto: Nola
Komentari