Brdo Santa Lucia

591

Te večeri sam odlučila iskoristiti činjenicu da sam u hostelu sama i uživati u super uređenom dnevnom boravku s mekanim kaučem i flat screen TV-om. Nažalost dnevni je bio popunjen cijelom jednom proširenom obitelji Čileanaca koja je gledala sapunicu. Najprije sam pomislila da je to obitelj recepcionerke koja joj je došla malo praviti društvo i usput gledati tv, oduzimajući to pravo gostima hostela tj.meni, ali kad sam ih sljedeće jutro vidjela na doručku shvatila sam da su i oni gosti smješteni u privatnim sobama na katu. Na sreću, dok sam se te večeri istuširala i malo pročitala knjigu, oni su otišli, pa sam se zavalila na kauč i preuzela daljinski koji je bio samo moj. Mogla sam birati što ću gledati, prebacivati svako toliko s jednog kanala na drugi, a imali su i kabelsku i police s velikim izborom filmova na DVD-u. Divota. U jednom trenutku se odnekud stvorio neki dečko koji je na jedno pet minuta sjeo u dnevni i malo gledao tv sa mnom, mislim da je to bio prijatelj recepcionera koji je došao u večernju smjenu, ali prostor i TV ostatak večeri ostali su samo moji. Kad ste na putu na kojem ste stalno okruženi ljudima, malo samoće dobro dođe.

Ujutro sam otišla do brda Santa Lucia kraj kojeg smo prošli na turi prethodnog dana. Nakon kratke vožnje liftom do vrha, na ulazu se treba upisati u knjigu posjetilaca. Brdo je navodno bilo ogoljela stijena koja je preuređena zelenilom, cvijećem i vrtovima kojima je lijepo prošetati i u njima se skloniti od gužve grada.

Pogled na Santiago s brda Santa Lucia i Ande koje se zbog smoga jedva naziru u pozadini i pokazuju samo u rijetkim trenucima čistog neba. Prava šteta da je takav veličanstven pogled većinu vremena zaklonjen.

Brdo je podijeljeno u više razina povezanih cestom ili stepenicama, na njemu se mogu kupiti pića i sladoled, sjediti na klupicama u hladu zelenila, prošetati uz crkvicu ili uživati u pogledu na velike i raskošno ukrašene fontane u donjem dijelu. Ima čak i vlastiti dvorac u kojem se danas održavaju vjenčanja. Zaklonjeni i nezaklonjeni kutci Santa Lucie vrlo su popularni kod zaljubljenih parova kojih je posebno puno bilo na jednom od nivoa s klupama. Svaki dan u podne se s vrha brda ispaljuje hitac iz topa. Preko puta brda nalazi se tržnica rukotvorina Mapuche Indijanaca, urođenika s tih prostora. Bilo je zanimljivo razgledati drvene maske, grnčariju, crteže, stare razglednice i druge suvenire, a nakon toga sam otišla do obližnje i punog veće Tržnice rukotvorina Santa Lucia na kojoj se mogu provesti sati razgledavajući obilje suvenira, odjeće i nakita od nacionalnog polu dragog kamena plave boje, Lapis Lazulia. Tu sam se dosta zadržala i kupila nekoliko poklona za rodbinu i prijateljice.

Šarene kokice, čajnici i sove razveselili bi zidove svake kuhinje. Razmišljala sam da kupim jedan čajnik, ali na kraju nisam. A trebalo ga je i nositi u ruksaku još dva mjeseca.

Osim čileanskih, tu se prodaje i dosta rukotvorina iz Perua i Bolivije, pa ako želite tipičan čileanski suvenir provjerite s  prodavačem gdje je predmet izrađen. Čak i ako ne namjeravate ništa kupiti, ovo je zanimljivo mjesto za posjetiti.

Nakon tržnice pronašla sam neki mali dučančić s vrlo ukusnom hranom gdje sam pojela ručak. Nastavila sam šetati niz duge pješačke ulice pune ljudi i svih vrsta trgovina. Trebala sam kupiti prednji poklopac za objektiv kojeg sam izgubila na jahanju u Mendozi. U nekoliko većih dućana nisu ih prodavali i na kraju se me uputili u dućan gdje sam ga našla. U tom dijelu ulice mimoišla sam se s nekom crnkinjom koja je bila obučena kao prostitutka, ali ubrzo sam se izgubila u moru dućana i robnih kuća. Budući da sam izgubila i gojzerice, a one mi više neće trebati htjela sam u zamjenu kupiti tenisice, pa sam nastavila shopping i našla par koji mi se svidio.

Biblioteca Nacional de Chile…stihovi Pabla Nerude na stepenicama Nacionalne knjižnice. Svaka željezna vrata imala su stihove u svojoj boji, ljubičastoj, crvenoj i narančastoj.

Nakon što sam prošla Plazu de Armas našla sam se u području neke otvorene tržnice s brojnim štandovima voća i povrća i na kraju došla do zgrade glavne tržnice, Mercada Central, koja je u kasno popodne bila zatvorena. U blizini sam našla veliki supermarket, pa sam si kupila večeru. Imali su velik izbor pripremljenog mesa s ukusnim prilozima i salatama, a tako nešto sam i htjela.

Mercado Central na posljednjim zrakama sunca. Odlučila sam se vratiti kada bude otvoren.

Preko prometne ceste ugledala sam lijepu crkvu te je otišla pogledati i fotografirati. Mjesto je bilo dosta prometno i ekipa mi je izgledala sumnjivo, pa nisam otišla do same crkve već sam je fotografirala s udaljenosti, a zatim uz rijeku krenula pješke nazad prema hostelu. Kad sam prošla zgrade koje su mi zaklanjale pogled, preda mnom se ukazao predivan prizor. Potpuno čisto nebo i Ande koje su se sasvim jasno ocrtavale na ljubičastoj podlozi obojanoj zalaskom sunca. Ande su se izmigoljile iz smoga i taman prije noći pokazale u svoj svojoj ljepoti.

Tekst&foto: Nola

Sljedeći nastavak bloga pročitajte u petak, 6.4.2012.

Komentari