Ja ne mogu. I ne vjerujem ljudima koji kažu da mogu jer to, naprosto, nije moguće. Što me odvodi korak dalje – ako je to nemoguće, onda oni koji djeluju uvijek „high life“ zapravo varaju i skrivaju svoje pravo stanje, a varaju je blaža varijanta riječi koju htjedoh upotrijebiti. Ma Bože moj, pa svatko ima „svoj dan“ i ne vidim što je u tome toliko neobično da to sebi i drugima ne bi priznali? Ne mislim na ekstreme – poput razbijanja, riganja vatre ili hebanja svega po spisku, ali odgovor na jedno jednostavno pitanje: „Kako si“, ne znam gdje piše suprotno, NE MORA uvijek biti: „Dobro sam.“ Ne mora jer tako nije. Ako se iza kurtoaznog „Dobro sam“ zapravo krije „Ostavi me na miru“ – i to prije prihvaćam od toga da se iza „Kako si“ krije „Nisam dobro.“, a ostaje neizrečeno. Jer…jer nikad se zapravo ne zna tko u datom momentu može dati baš pravi odgovor, pružiti ruku ili pogled koji podiže i, ako ništa, barem ublažava stvar. Čitala sam u superčitanoj „Kolibi“ da ljubav nije ništa drugo nego živjeti međuodnose u ljubavi. Iz dana u dan, iz sata u sat. I that’s it ljudi moji. Nije da se rodimo s tom vještinom, ali dovoljno je tražeći u životu i pokušavajući – vjerujem da je moguće uvijek malo više napredovati po tom pitanju. Ma i onda kada nismo najbolje i kada grizemo i odgovaramo s „Nisam dobro“.
Štoviše, ljudi koji nisu uvijek na ružičastom bombonu vlastite promocije djeluju vjerodostojnije. Kao one ljepotice s borama od prije nekog puta – lijepe su unatoč njima. Tako i osobe koje katkada znaju biti i loše – ne uništavaju time sliku o sebi. I zato – nije na odmet proživjeti vlastitu emociju, raspoloženje, tugu, gubitak, neuspjeh. Na neki način – sve to skupa može oplemeniti, a drugima pokazati da nisu jedini kojima umije biti teško.
Jer, na kraju, a to znamo, uvijek zasja sunce. I svaki onaj tko je znao prohodati i po kiši bez na silu stavljenih sunčanih naočala, tek će onda zasjati u punom sjaju. I sebi i drugima. Kad smo već kod drugih – zasjat će mnogo više i iskrenije nego oni na koje smo navikli da jednostavno – sjaje stalno.
Ana Marija Vizintin
Komentari