Bez celofana

190

Ženama je s godinama sve teže, tako kažu, izgledati dobro, dok je s muškarcima dijametralno suprotna stvar – kao da s godinama dobivaju neki novi šarm i sijede im predstavljaju samo još jedan ukras na licu. Hm…neminovno se stari i godine odnose svoje. No – nije li istovremeno pravedno da nešto i donose?

Gledam danas ženu koja je došla u naš ured. Mrežaste bijele najlonke, popularne buđolice, fini kompletić čija suknja seže iznad koljena, nekoliko pramenova i prekrasno lice. Stoji sa strane i priča s kolegom. Ne razmišljajući o njoj ipak ne prečujem da joj jedno dijete završava fakultet. Moooolim? Tu sam se prenula i još jednom bacila oko i mogu reći da sam ostala poprilično i ugodno iznenađena – kako se kaže – ne bih nikad rekla da joj je klinac već toliki. Spretno se umiješam u razgovor (iz čiste ženske znatiželje i potajne želje da i sama jednom izazovem takav brec) i čujem da gospođa ima 46 punih godina. – E moj Pero, hahaha, nisam ti ja od jučer. Pa imam već 46, previše, hahaha – kaže ona s takvom lakoćom da mi je pozlilo od sebe same i svojih kolegica koje stalno nešto mjerkamo same sebe i jedna drugu. Na to sam se uključila u razgovor i ja – mozak mi je, priznajem, i ovaj put bio brži od pameti i nepoznatu ženu priupitam: – Imate 46 prirodnih ili? – i nasmijem se pomalo i od nelagode zbog toga jer sam tek nakon izrečenog postala svjesna i sadržaja svog pitanja. Očekivala sam možda kakav prijeziran pogled ili hladan odgovor, međutim, dobila sam zadovoljnu konstataciju: – 46 sto posto prirodnih! Evo, pogledaj, malo me muče ove sijede, ali ih spretno rješavam pramenovima! – rekla spontanoje i nastavila se smijati.

Ja sam ušutjela. Ponosna na ženski rod, a posebno na onaj dio koji i s 40, 50 plus može izgledati privlačno, a u 60 + i više taj atribut može pretvoriti u očuvano i lijepo pa čak i s borama. Zapravo, percepciju valja mijenjati kako se mijenjaju godine – jer gospođa koja je naišla danas u ured – nije dvadesetogodišnjakinja (doduše ne izgleda niti godišta koje je navela), ali zrači takvom energijom i sigurnošću kao rijetko koja mlađa prolaznica. I u tome je kvaka. A, vidjelo se, osjetio je to i moj kolega Pero koji je s gospođom razgovarao gotovo koketno, kao što bi se možda u nekoj drugoj prilici zagledao u mlađu kolegicu. Očito je da svaka godina ima svoj okidač – on se s godinama mijenja, ali ostaje na snazi.

I zato – dragi vi, kada se sljedeći put brecnete pa ugledate neki lijepi komad – bilo muški ili ženski od 40+, 50+ pa čak i više – nemojte biti iznenađeni. Kod nekih jednostavno ne igraju plastične operacije i slične kerefeke, već sve one druge, uspješno provedene operacije nad životom. One male pobjede kojima se čovjek gradi tijekom života, a svime ostalime – životnim stilom, stilom oblačenja ili dekoriranja – samo nadograđuje.

Znam to. Vidjela ja danas uživo.

Ana Marija Vizintin

Komentari