Bez celofana

41

Izabrati ne znači nužno zacementirati svoju odluku. Robujemo li svojim odlukama? Stavovima? Razmišljanjima? Često, rekla bih, da. I više od toga – često nas ti i takvi stavovi koštaju prikrivenog rađanja predrasuda…,a to, vjerujem, nitko od nas svjesno ne priznaje kod sebe (čast izuzetcima). Izbor koji je konačan, apsolutan i nepromjenjiv ne može izroditi predrasudom ako je sam do sebe, ili još bolje rečeno – ako smo do njega došli iskustvom, unutarnjim prevratima, vlastitim snagama okušavši i kontraizbore. Jer, stava sam, da ako smo prešli sav taj put i došli do svog konačnog izbora – mi jednostavno ne možemo stvoriti predrasudu prema onima koji su odabrali za sebe drugačije ili neki drugi dio tog istog puta. Ako, a to je, pak, druga stvar, cijeli taj put nismo prošli i ne znamo što na njemu stoji – onda ni nemamo pravo na autoritativne stavove prema određenim izborima koje ne poznajemo. Ili, u istom slučaju, još gore – koje ne želimo upoznati.

A tako često susrećemo sve obrnutno. Formiranje mišljenja i stavova bez podloge, bez vlastitih iskustava ili s vlastitim ograničenim iskustvima. I, osobno, kao problem ne vidim manjak vlastitih iskustava (jer neke nas stvari jednostavno u životu mimoiđu, neke ne želimo, a za neke ni ne znamo) ili ograničena vlastita iskustva. Problem je u ovom drugom dijelu – u formaciji nekih čvrstih negativnih slika temeljem svega ostaloga – osim onog jedinog važnog – temeljem proživljenog osobnog iskustva. Naravno, ne govorim o tome šteti li pušenje ili ne, može li se pješački prelaziti i kad je crveno na semaforu ili je li pametno staviti ruku u vatru pa ju zgrijati.

Naši nas životni izbori ponekad mogu iznenaditi. Sjetite se samo koliko ste puta rekli, pomislili – Meni se to nikada neće dogoditi…,a onda ipak – dogodilo se.

I to nije poraz. Život nas vodi nekim svojim čudnovatim putevima, forimira nas onako kako mi sami sebe možda nikada ne bismo. I, znam, razmišljajući o samima sebi – taj je stav sladak, godi uhu. Ono što predlažem je da isti upotrijebimo kada nam tako rado dođe da okinemo, pljunemo ili ošinemo prema nekom drugom.
Sebe prvu pozivam.

Ana Marija Vizintin

Komentari