Angel Blue

217

Ne znam gdje bih počel. Puno svačega je bilo (zapravo trraje i dalje) ali od svega toga niš ni bilo baš toliko veličanstveno da bih se odmah sjetil osim…

a) koncert Rolando Villazon (praf za praf Angel Blue).

Imal sam već od prije 3 – 4 mjeseca ili još dulje već kupljene karte na godišnjem koncertnom festivalu u Verbier-u- To je jugozapadna Švicarska, jedna mala selendretina u bregovima (u blizini prijevoja St. Bernardino). To je romanskošvicarska konkurencija njemačkošvicarskom Gstaad-tu kuda dolaziju bezmjerno bogati velikosvijetski prominentni (i oni koji se smatraju da su takvi). Program koncerata je odgovarajući, cijene također i ja, slijedom okolnostih, evo idem skoro svake godine na jedan takvi koncert, ove godine sam išel na taj koncert jer se radilo o Rolandu Villazonu, kojega smo zimus čuli na koncertu u Bernu. Međutim, ja sam to napravil drugačije. Nisam štel prenoćiti u Verbieru, zbog sveg tog okruženja već u gradiću Martigny, pola sata vožnje od tam (130 km od Berna, dakle jedan sat, evt. sat i pol) sam našel ugodni hotelčić i ostal sam tri dana tam “na odmoru”. Na tom koncertu je bilo kak i uvijek, strahovito švicarski otmjeno i t.d. Međutim je bilo ovak : Tek kak smo ušli u dvoranu i dobili koncertni program, stručno Konzertzettel (u obliku male knigice) pročitali smo u naknadno uloženom dodatku da je Villazon u posljednji tren odkazal koncert i da su u posljednji tren pronašli jednu sopranisticu i jednog tenora i jednog baritona kakti zamjenu. Operne arije takitak nisu baš moja prioritetna muzika. Najprije je peval tenor pak onda bariton, a onda je došla jedna Amerikanka, crna, koja se zove Angel Blue, ustanovil sam kasnije da je to njeno pravo i ime i prezime. Čist mlada, tek je počela pjevati u nekim znamenitim operama u USA. Na programu su bile arije standardnih opora – solo, dueti i terceti.

Dakle – to je bilo kao grom iz vedrog neba. Ona dvojicaa prije nje su zaista pjevali dobro. ALI TO kak je ova pjevala – to se čuje samo nekoliko puta u životu. K tome je ona, crnkinja, pjevala europsku glazbu, pjevala je belcanto, Rossinijeve arije KAKTI DA JE STUDIRALA KOD SAMOGA ROSSINIJA !!!!!!! Obzirom da je u publici bilo i kulturnih i školovanih ljudi, reakcija publike na tu Angel Blue je bila tako gromoglasna, da je poslije koncerta morala dodati još jedno 5 – 6 popijevkih/arijah. Jasno, i ona dvojica su bili zaista dobri, ali ova je bila, jednostavno rečeno, kakti da je iz nebeskog teatra dobila dopust pa je došla malo i na Zemlju u goste i obrela se, evo, na tom festivalu !!!!!!!!!

Mene je to bilo sjetilo na Gershwinovu operu Porgy and Bess, koju sam prije sto let videl i slušal u Zagrebu. Ona je pjevala arije i u duetima i u tercetima sa onom dvojicom, ali je sve skup ona bila neuzporedivo grandioznija od njih dva.

– Kak sam se u Martignyju opustil tri dana (u Verbieru sam bil izključivo samo na koncertu, nismo si ni kavicu popili tam) sam – čist slučajno ! ? videl da i Martigny ima svoj koncertni festival i da tam dva tjedna kasnije pjeva La Bartoli. “La Bartoli” – Cecilia Bartoli je također pojam, ona je prava talijanska koncertna pjevačica (koja samo baš uzput pjeva tu i tam u kakvoj operi). I u hotelu su bili tak ljubezni da su se odmah aktivirali i odmah su mi nabavili dvije karte i za taj koncert, koji je bil prije dva tjedna. I taj koncert je bil veličanstven.

– Dakle, i ta apsolutno još nepoznata Angel Blue spada u vrhunske pjevačice poput Garanče, Bartoli i sl. koje danas vode na cijelom svijetu.

S tim u vezi sam se toga sjetil i to Ti moram opisati:

prije 100 let je u Zagrebu bila operna grupa iz USA i dali su četiri predstave Porgy and Bess (George-a Gershwina). Tam prekoputa Na-Me pokraj kapelice su se prodavale karte. Ja sam stajal tam cijelu noć kak bih došel do karata pak sam si za svaku predstavu kupil po jednu kartu. U repu sam stajal skup sa tadašnjim gitaristom Big Banda Radio Zagreba (TV se tek počela pojavljivati) Aleksandrom Bubanovićem, potomkom te vrlo značajne i znamenite familije. Ja sam već onda komponiral i aranžiral za taj veliki band, nakon nekoliko probdijenih noćih, kada sam najurednije kaj se moglo, u čistopisu pisal partituru za orkestar i svaku dionicu za svaki instrument pojedinačno, donosil sam Prohaski doma sve te note, on je to bez riječi stoječki pregledal, rekel mi je kada bude proba, ja sam dolazil na probu to preslušati – nikada nije bilo nikakvih razgovorah, nikakvih prigovorah, kak sam ja napisal, oni su to uvježbali, odsvirali, bilo je snimljeno za arhivu, otišlo u eter………ja sam za to dobil još i nekakve novce……. Kasnije sam delal dosta dugo još i nekakve muzikološke emisije svaki drugi tjedan.

Dakle, ja sam sa Bubanovićem prestajal skoro cijelu noć po zimi, mi smo se relativno dobro bili sprijateljili, na žalost smo se kasnije zgubili iz vida. Karte sam dobil, a slučaj je štel da je upravo tih dana moj tatek došel u Zagreb na jednu raspravu, zbog mene je uvijek ostal dan-dva, inače bi se odmah bil vratil u Osijek. Ja sam mom tateku dal jednu kartu za jednu predstavu, tak da sam ja (sa Leontine Price kakti Bess, a i sa njenom alteracijom koje se više ne sjećam) vidil i čul u tri predstave. Moj tatek se iz početka opiral (sistem: kakvi crnci! kakvi jazz ! ja o tom ne želim ni čuti !!!!!) ali je onda ipak nekak popustil i otišel si je teška srdca na tu predstavu. Nakon predstave sam ja njega čekal u hotelu, on je došel ali je šutil, šutil, nikakve komentare nis mogel zvleči iž njega…..Onda je konačno sam od sebe – kad više ni mogel zdržati – rekel : TO su glasovi….. TO je muzikalnost……. TO je kultura pjevanja………

– Za jedno dva mjeseca nakon toga je Leontine Price opet došla u Zagreb i u Glazbenom zavodu je održala koncert popijevkih – Liederabend. Ja sam opet imal negdje naprijed u sredini reda (mjesto br. 10 ili 11 na samom prolazu) mjesto i tek tu sam doživil jedno “odkrivenje” : Crna Leontine Price je popevala i Schuberta i Händela, među inima. I ona je Schubertove popijevke (Lieder) pjevala kak da je studirala u Beču !!!!!!!!!!!!!!!

I od onda ja imam respekt prema tim “crnim ljudožderima” – oni su koji puta neuzporedivo europskiji kulturniji od samih Europejacah !

I to je sada bio slučaj i sa tom malom,skoro malodobnom, Angel Blue. I tog sam se sjetil sada na tom koncertu.

– Evo ovo je dio prvih mojih doživljajah ovog ljeta. Počel bum razmišljati o daljnjima, no bojim se da niti jedan više nebu tak “značajan” za mene.
Želim Ti brzi oporavak a ja Ti bum što hitnije napisal nekaj daljnjega.

Oskar Gornjojurjevski

Komentari