Većina ljudi diljem svijeta nije upoznata s Morseovom abecedom i ne bi mogla njome napisati, izgovoriti ili otkucati vlastito ime. No, jedan njezin dio poznat je gotovo svima – međunarodni poziv u pomoć, SOS. Taj univerzalni signal, koji se sastoji od tri točke, tri crte i ponovno tri točke (••• −−− •••), u opticaju je već više od jednog stoljeća. Njegova jednostavnost i prepoznatljivost čine ga simbolom hitne potrebe za spašavanjem.
Što zapravo znači SOS?
Unatoč čestim nagađanjima da SOS označava “Save Our Souls” (Spasite naše duše) ili “Save Our Ship” (Spasite naš brod), istina je da te interpretacije nemaju povijesnu podlogu. SOS ne znači ništa – barem ne u smislu riječi ili fraze. Njegova vrijednost leži u lakoći prenošenja i prepoznavanja, bilo vizualnim, zvučnim ili svjetlosnim signalima. Čak i ako ga netko pogrešno shvati kao riječ “sos” (umak) u govoru bez pauza između slova, njegova svrha u telegrafskoj komunikaciji ostaje jasna.
Kako je SOS postao standard?
Signal SOS prvi je put predstavljen 1905. godine, a službeno usvojen 1906. na Međunarodnoj radiotelegrafskoj konvenciji u Berlinu. Njegova primjena zamijenila je ranije korišteni kod CQD, koji se pokazao problematičnim zbog mogućnosti pogrešnog razumijevanja. SOS je odabran jer je jednostavan za slanje i prepoznavanje – ritmičan, kratak i lako razlikovan u kriznim situacijama.
Međutim, unatoč službenom usvajanju, CQD je i dalje bio u upotrebi tijekom prijelaznog razdoblja, što je uzrokovalo određenu pomutnju. Na primjer, 1912. godine, tijekom potonuća Titanica, s broda su slani i CQD i SOS signali. Jedan od preživjelih telegrafista prisjetio se šale među kolegama kako im je to možda posljednja prilika da iskušaju “novi” kod SOS. Tragedija Titanica ubrzala je globalno prihvaćanje SOS-a kao univerzalnog signala za pomoć.
Komentari