Znanstvenici upozoravaju da ne možemo izbjeći starenje ni s dužim životnim vijekom

25

Kažu da su smrt i porezi jedine sigurne stvari u životu, ali jesu li oni doista toliko apsolutni i neizbježni? Napokon, uz znatan dobitak u očekivanom životnom vijeku čovjeka i znanstvenike koji otkrivaju nove načine za odgađanje starenja i potencijalno produljenje ljudskog vijeka, moglo bi se oprostiti pomisli kako bi legendarni eliksir besmrtnosti ipak mogao biti stvaran.

Nažalost, to nije u kartama, prema novoj širokoj analizi obrazaca smrtnosti i među ljudskim i ne-ljudskim vrstama.

“Bez obzira na to koliko vitamina uzimamo, koliko je zdrava naša okolina ili koliko vježbamo, na kraju ćemo ostarjeti i umrijeti”, kaže statističar Fernando Colchero sa Sveučilišta Južne Danske.

U novom međunarodnom istraživanju koje su proveli Colchero i još 39 znanstvenika, tim je otkrio da je stopa starenja relativno određena unutar vrsta, čak i ako vrste mogu smisliti načine za maksimaliziranje ukupnog preživljavanja, što dovodi do toga da pojedinci u prosjeku žive dulje.

Uzmimo za primjer ljude. Iako se maksimalni ljudski životni vijek neprestano povećavao za otprilike tri mjeseca svake godine od sredine 1800-ih, to ne mora nužno značiti da smo zapravo otkrili način za usporavanje biološkog starenja ili prolazak onoga što bi moglo biti tvrdo ograničenje ljudske dugovječnosti .

Umjesto toga, alternativno gledište – nazvano hipotezom o “invarijantnoj stopi starenja” – pokazuje da je stopa starenja unutar vrste fiksna, sugerirajući da dobici u očekivanom životu ne pokazuju dokaze o sporijim procesima starenja, već odražavaju niže razine smrti mladih osoba tijekom vremena.

U povijesnim populacijama očekivano trajanje života bilo je malo jer su mnogi ljudi umrli mladi”, kaže demograf José Manuel Aburto sa Sveučilišta Oxford. “Ali kako su se medicinska, socijalna i poboljšanja okoliša nastavljala, očekivano trajanje života se povećavalo. Sve više ljudi sada živi puno duže. Međutim, putanja prema smrti u starosti nije se promijenila.”

U studiji je tim proučavao odnos između očekivanog života (prosječne dobi u kojoj pojedinci umiru) i životnog vijeka (koji mjeri koncentraciju smrtnih slučajeva u različitim dobima). Jednakost visokog životnog vijeka znači da većina ljudi preživljava starost, dok bi jednakost niskog životnog vijeka značila da ljudi umiru u rasponu raspoređenih dobi.

Ti su uzorci smrtnosti uspoređivani u različitim skupinama ljudskih populacija (uključujući narode od 17. do 20. stoljeća i zapise dviju skupina lovaca i sakupljača), zajedno s podacima iz 30 neljudskih populacija primata, uključujući majmune, babune, gorile, i čimpanze.

U konačnici, analiza sugerira da postoji isti opći obrazac smrtnosti među skupinama, sugerirajući da su razlike u očekivanom životnom vijeku i jednakosti životnog vijeka prvenstveno vođene dobnim varijacijama. Ako se jednakost životnog vijeka može povećati – sa manje pojedinaca koji umiru mladi – tada sveukupno stanovništvo nastoji živjeti dulje, kažu znanstvenici, ali zasad ima malo dokaza koji ukazuju na to da usporeno ili odgođeno starenje kod starijih odraslih osoba ima puno utjecaja na očekivani životni vijek.

“Stanovništvo stari, uglavnom zato što više pojedinaca prolazi kroz te rane faze života”, kaže evolucijska antropologinja Susan Alberts sa Sveučilišta Duke. “Rani život nekada je bio toliko rizičan za ljude, dok sada sprječavamo većinu ranih smrtnih slučajeva.”

Naravno, odsutnost dokaza nije jednako dokazima o odsutnosti. Znanstvenici priznaju da je pad početne razine smrtnosti odraslih od sredine 20. stoljeća “vrlo vjerojatno igrao sve značajniju ulogu u industrijaliziranim društvima”. Ali zasad u podacima ne vidimo golem signal o tome.

Inače, istraživanje sugerira da poboljšanja u okolišu – na primjer, pristup modernoj medicini i dobroj prehrani, u ljudskom kontekstu – vjerojatno neće prevesti sporije procese starenja koji bi mogli dovesti do dramatičnog povećanja životnog vijeka.

No, ostaje i dalje mogućnost, kažu istraživači, čak i ako njihova vlastita otkrića ukazuju negdje drugdje.

Treba vidjeti hoće li budući napredak medicine moći prevladati biološka ograničenja koja smo ovdje identificirali i postići ono što evolucija nije“, pišu autori studije u svom radu.

Izvor: Science Alert

Komentari