Postoji nešto u nama što komarci jednostavno vole. Osim našeg mirisa i našeg daha, naša izložena koža djeluje kao svojevrsni neonski reklamni natpis da je ovaj krvavi bar otvoren.
To je zato što komarci koriste infracrveni senzor u svojim antenama kako bi pronašli svoj plijen, pokazalo je novo istraživanje.
U mnogim dijelovima svijeta ubodi komaraca više su od iritacije, mogu širiti patogene poput denge, žute groznice i Zika virusa. Malarija, koju širi komarac Anopheles gambiae, uzrokovala je više od 600.000 smrti 2022. godine, prema statistikama Svjetske zdravstvene organizacije.
Kako bismo izbjegli ozbiljnu bolest, ili čak samo slučaj izluđujućeg svrbeža, mi ljudi prilično želimo pronaći načine za sprječavanje uboda komaraca.
Istraživanje koje su vodili znanstvenici s kalifornijskog sveučilišta Santa Barbara (UCSB) otkrilo je da komarci koriste infracrveno otkrivanje – zajedno s drugim znakovima za koje smo već znali, poput nosa za CO2 u našem dahu i određenih tjelesnih mirisa, kako bi pronašli domaćina.
“Komarac koji proučavamo, Aedes aegypti, iznimno je vješt u pronalaženju ljudskih domaćina”, kaže molekularni biolog Nicholas Debeaubien s UCSB-a.
Ali vid komaraca nije previše dobar, a mirisi mogu biti nepouzdani ako puše vjetar ili se domaćin kreće. Stoga je tim posumnjao da bi infracrveno otkrivanje moglo insektima ponuditi pouzdanu pomoć u pronalaženju hrane.
Samo ženke komaraca piju krv, pa su istraživači predstavili kaveze od kojih svaki sadrži 80 ženki komaraca (starih oko 1-3 tjedna) s raznim lažnim ‘domaćinima’ predstavljenim kombinacijama termoelektričnih ploča, CO2 u koncentraciji ljudskog daha i ljudskih mirisa, i snimili petominutne videozapise kako bi promatrali njihovo ponašanje u potrazi za domaćinima.
Definirali su ih kao “slijetanje komarca, hodanje i pružanje rilca kroz mrežicu kaveza, što podsjeća na slijetanje ženke na čovjeka i zatim hodanje dok svojim labellumom uzima uzorak površine kože.”
Neki od komaraca dobili su termoelektričnu ploču postavljenu na prosječnu temperaturu ljudske kože od 34 stupnja Celzijusa, koja je također služila kao izvor infracrvenog zračenja. Drugi su postavljeni na temperaturu okoline od 29,5 °C – temperatura za koju se zna da uživaju komarci, ali ne emitira infracrveno zračenje.
Svaki znak zasebno – CO2, miris ili infracrveno – nije uspio pobuditi zanimanje komaraca. Ali očita žudnja kukca za krvlju se udvostručila kada je postavci sa samo CO2 i mirisom dodan infracrveni faktor.
“Bilo koji pojedinačni znak sam po sebi ne stimulira aktivnost traženja domaćina. Infracrveno čini razliku samo u kontekstu drugih znakova, poput povišenog CO2 i ljudskog mirisa”, kaže neurobiolog Craig Montell s UCSB-a.
Tim je također potvrdio da se infracrveni senzori komaraca nalaze u njihovim antenama, gdje imaju protein osjetljiv na temperaturu, TRPA1. Kad je tim uklonio gen za ovaj protein, komarci nisu mogli detektirati infracrveno zračenje.
Nalazi pomažu objasniti zašto se čini da komarci posebno privlače izloženu kožu i zašto je široka odjeća – kroz koju se raspršuje infracrveno zračenje – tako učinkovit nevidljivi plašt protiv njih.
To bi također moglo dovesti do nešto naprednije obrane od komaraca, poput potencijala za stvaranje zamki koje koriste toplinsko zračenje temperature kože kao mamac.
“Unatoč svojoj maloj veličini, komarci su odgovorni za više ljudskih smrti nego bilo koja druga životinja”, kaže DeBeaubien.
“Naše istraživanje poboljšava razumijevanje načina na koji komarci napadaju ljude i nudi nove mogućnosti za kontrolu prijenosa bolesti koje prenose komarci.”
Izvor: Science Alert
Komentari