Žene moraju raditi 62 dana duže da zarade kao muškarci

89

Europska unija je 2011. godine službeno uvela Europski dan jednakih plaća,  iako se na nacionalnoj razini ovaj dan obilježavao i ranije u SAD-u i pojedinim europskim zemljama. Drugi Europski dan jednakih plaća  obilježava se 62. dana iza početka ove kalendarske godine ukazujući na činjenicu da bi žene u Europskoj uniji prosječno morale raditi 62 dana više da bi zaradile prosječnu plaću muškaraca u 2011. godini (365 dana x  17,1%= 62.41 dana).  Iako ih među visoko  obrazovanima ima više, ženama je za plaće u 2011. godini u Europskoj uniji isplaćeno 17,1%, a u Hrvatskoj 10,6% manje novca nego muškarcima.

Udruge poslovnih žena, udruge za zaštitu ljudskih prava, sindikati i građanski forumi u tu svrhu provode nacionalne kampanje  koje imaju za  cilj  podizanje svijesti javnosti, a osobito poslodavaca, o diskriminaciji na tržištu rada.  Europsko, kao i hrvatsko zakonodavstvo zabranjuje razlike u plaćama između žena i muškaraca za rad iste vrijednosti. Zašto dakle, žene ipak zarađuju manje? Prema analizi Europske komisije donosimo nekoliko najvažnijih razloga jaza u plaćama:

Na mikrorazini, razini jedne tvrtke „ženski rad“je obilježen tradicionalnim, društvenim vrednovanjima i rodnim ulogama. Poslovi koji zahtijevaju iste vještine, složenost, odgovornost, razinu obrazovanja i iskustvo niže su plaćeni ako ih obavljaju žene.

Žene češće prekidaju profesionalnu karijeru zbog trudnoće, brige o djeci ili starijim članovima obitelji što dovodi do gubljenja profesionalnih pozicija, manjeg ukupnog radnog staža i posljedično – razlike u plaći u odnosu na muškarce na istom ili usporedivom radnom mjestu.

Segregiranost tržišta rada, odnosno niske plaće u sektorima u kojima prevladava ženska radna snaga (1/3)ukupno zaposlenih žena u Hrvatskoj radi u tri djelatnosti – zdravstvo i socijalna skrb; obrazovanje;  financije i osiguranja – gdje su bruto plaće za 24,8% niže od plaća muškaraca) i veliki broj muškaraca zaposlen u bolje plaćenim sektorima.

Žene su diskriminirane, imaju manju kupovnu moć i niže mirovine. Ovo su samo neke od negativnih posljedica jaza u plaćama i nižeg statusu žena na tržištu rada na koje se obilježavanjem današnjeg dana nastoji ukazati. Neke od današnjih aktivnosti su nošenje crvene torbe kao simbola ekonomske diskriminacije i „crvenih minusa“ na računu, poticanje vlasnika trgovina na dekoriranje izloga u crvenoj boji, postavljaju se info punktovi i štandovi, a zanimljivo u nekim restoranima i kafićima uvršteni su posebni popusti za žene. Kad bi barem takve mjere malo češće dolazile na dnevni red.

Maša Delić

Komentari