Perite ruke! Iznenađujuća 130-godišnja povijest pranja ruku

65

Ignaz Philipp Semmelweis bio je mađarski liječnik 19. stoljeća. Do sredine 19. stoljeća liječnici se nisu trudili prati ruke, a upravo Ignaz Phillip Semmelweis napravio je bitan proboj u medicini. Već nakon prvih nekoliko sastanaka u svezi s koronavirusom javnost je počela biti upozoravana da mora često prati i dezinficirati ruke. Sada, svakodnevno nas se upozorava da peremo ruke kako bismo značajno zaustavili širenje koronavirusa u ovom zaraznom svijetu. Ovo nas jednim dijelom vraća u rano 20. stoljeće kada su zarazne bolesti poput tuberkuloze i malih boginja bile prvi uzroci smrti, a nova znanost o bakterijama i virusima dovela je do prve masovne opsesije higijenom ruku.

Vjerski rituali pranja ruku već tisućama godina postoje u islamskoj i židovskoj kulturi, a pojam širenja bolesti rukama dio je medicinskog vjerovanja samo posljednjih 130 godina. Ipak, ono prvo zabilježeno otkriće pranja ruku došlo je 50 godina ranije, točnije 1848. godine i to kao ogroman i nepoželjni šok.
Profesor biologije na Sveučilištu William Paterson u New Jerseyu Miryam Wahrman rekao je: „Kada bih morao navesti oca pranja ruku, to bi bio Ignaz Semmelweis.

ignaz

Ignaz Semmelweis bio je mađarski liječnik na čelu nešto znanstvenijeg pristupa medicini u bečkoj Općoj bolnici. Tamo, suočen s rodilištem koje je vodila ugledna liječnica, opazio je veliku smrtnost žena pri porodu. Došao je do zaključka da je uzrok babinja groznica. Da bi se bolest spriječila bila je dovoljna temeljita dezinfekcija ruku s malo klornog vapna. Bakterije su tek trebale biti otkrivene, a tada još se vjerovalo da se bolest širi lošim mirisima u zraku koji su proizašli iz trulih leševa, kanalizacije ili vegetacije. Viktorijsko doba dovelo je do toga da su svi građani svoje prozore držali zatvorenima kako bi spriječili ulazak zlokobnih sila. Kao problem se nije činilo to da se liječnici pripravnici iz bečke bolnice iz rada istraživanja u mrtvačnici na leševima premještaju u rodilište kako bi porodili ženu. Sve to, naravno bez pranja ruku. Nakon nesretnog događaja, jedan liječnik slučajno se posjekao skalpelom tijekom disekcije i umro naizgled od iste groznice koju su dobivale majke i djeca. Semmelweis je pretpostavio da su glavni krivci za to čestice na rukama liječnika koje iz mrtvačnice upadaju u ženska tijela tijekom porođaja.

Kako bi testirao svoju teoriju, Semmelweis naredio je liječnicima da operu svoje ruke i instrumente u otopini klora, tvari za koju se nadao da će otjerati smrtonosni miris čestica. Prije testiranja teorije stopa smrtnosti iznosila je 18% za nove majke. Nakon što je Semmelweis primijenio higijenu ruku, stopa smrtnosti za nove majke pala je oko 1%.

4108
Unatoč uspjehu u praksi, njegova teorija suočila se s velikim otporom i naišla na tragičan kraj. Semmelweis je izgubio posao, doživio je slom te umro u psihijatrijskoj ustanovi s 47 godina. Liječnici su naime bili uvrijeđeni prijedlogom da mogu izazvati infekcije. U Beču se tada liječništvo smatralo vrlo čistim zanimanjem u usporedbi s pukom radničke klase. Liječnici su dolazili iz obitelji srednje i više klase, a sama pomisao nekoga da bi im ruke mogle biti prljave za njih je bilo veoma uvredljivo.

Tijekom sljedećih 40 godina razvijalo se razumijevanje bakterija i virusa, a stavovi prema higijeni postupno su se mijenjali. U vrijeme kad je mentalno zdravlje Semmelweis propadalo, 1857. godine Louis Pasteur podigao je svijest populacije o patogenima i kako ih ubiti toplinom. Njemački znanstvenik Robert Koch 1876. godine otkrio je bacilo antraksa izbacujući na vidjelo novo područje istraživanja medicinske bakteriologije. Naknadno su identificirane kolera, tuberkuloza, difterija i tifusni bacili.
Kirurzi su ozbiljno počeli prati ruke. Britanski kirurg Joseph Lister pokrenuo je antiseptičku operaciju koja je uključivala pranje ruku, a od 1890.-ih do 1900.-ih godina pranje ruku je pomaknuto do nečega što su svi liječnici radili i što su svi promicali.

1998

Florence Nightingale je isto tako doprinijela. Unatoč tome što se trudila oko teorije miasme, intuitivno je poboljšala higijenu u vojnim bolnicama tijekom Krimskog rata 1850.-ih godina, a nakon povratka u Veliku Britaniju pokrenula je revoluciju u higijeni – utjecala je na novo zanimanje za čistoću u domaćinstvu i promicala to kao cilj koji dobra žena i majka trebaju usaditi u svoju obitelj.

Na prijelazu stoljeća počele su javnozdravstvene kampanje oko tuberkuloze. Koch je pokazao da tuberkuloza nije nešto što ste naslijedili od svoje bake, već da ste tuberkulozu dobili zato što je vaša baka kašljala u vas. Pokret protiv tuberkuloze bio je usmjeren na odrasle i školsku djecu koja su učila o pravilima čišćenja i pranja ruku. Ljudi su u to vrijeme bili prestravljeni kada su se rukovali i ljubili jedni druge, u vrijeme kad su shvatili da njihova usta, kosa i koža imaju bakterije na sebi. To je i jedan od razloga zašto su muškarci počeli brijati svoje brade, a hrana se počela prodavati pojedinačno umotana. No, to je bilo kratkotrajno. Kombinacija javnozdravstvenih poruka i razvoja cjepiva i antibiotika zabilježili su pad broja smrtnih slučajeva od bakterijskih bolesti. Nakon Drugog svjetskog rata, gotovo više nitko nije mario za hiperativu prema čistoći i pranju ruku. Slijedi generacija anarhista koja se pobunila protiv pravila koja su im nametale generacije roditelja, bake i djedova. To je bilo doba hipija i uključivanja u svijet mikroba, a vladala je misao da su higijenska pravila buržoaske gluposti.

1970.-ih godina seksualno prenosive bolesti počele su se povećavati i ljudi su došli do zaključka da ukoliko su nepažljivi, bolesti se mogu vratiti. Opsjednutost s osobnom higijenom ponovo je porasla 1980.-ih godina kada je populacija suočena sa stvarnosti oko HIV-a – novo, smrtonosnom vrstom virusa. Međutim, populacija je počela shvaćati da se HIV prenosi krvlju, sjemenom, vaginalnom tekućinom tako da higijena ruku nije važan čimbenik u prevenciji. Medicina je pak suočena s novim problemom – novi virusi dolaze redovito, a dobivamo i ponovno pojavljivanje bakterijskih bolesti zbog razvijanja otpornosti na antibiotike.

Stvarno poštivanje higijene ruku i dalje je dosta zabrinjavajuće u javnosti i u medicinskoj skrbi. Wahrman je 2009. godine proveo istraživanje na studentima koje je pokazalo da nakon mokrenja 69% žena opere ruke, a samo 43% muškaraca. Kritičan je zaključak o pranju ruku prije jela – samo 10% muškaraca i 7% žena peru ruke prije jela. Samo 54% medicinskog osoblja pere ruke nakon svakog pacijenta, no medicinsko osoblje s pedijatrije savjesnije je s postotkom od 90%.

Docentica za modeliranje zaraznih bolesti u Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu Petra Klepac 2018. godine utvrdila je da će se pandemija gripe u Velikoj Britaniji proširiti, a svoje predviđanje podijelila je u dokumentarnom filmu „Contagion!“. Jedno istraživanje objavljeno 2017. godine otkrilo je značajne učinke pranja ruku u usporedbi s beznačajnim učincima upotrebe maske za lice. Podaci iz kliničkog okruženja s kliničkom dijagnozom i kontrolnom skupinom otkrilo je da ako perete ruke 5-10 puta više nego inače, smanjuje se rizik od zaraze za četvrtinu. Na početku pandemije bolesti to je sve što imate. Nemate farmaceutskih intervencija, nemate cjepivo. Zbog toga se promatraju nefarmaceutske mjere koje se lako provode.

Izvor: The Guardian

Komentari