Jeste li ikada čuli tipa koji se žalio da ga žene često odbijaju, unatoč činjenici da je fin dečko? Za to može postojati više razloga, ali ako se često događa, možda je u igri “sindrom dobrog dečka”.
Kako bi ilustrirali “sindrom dobrog dečka”, licencirani terapeut Jonathan Decker i redatelj Alan Seawright analizirali su muške likove u animiranom filmu “Megamind”. Decker i Seawright koriste filmove za istraživanje mentalnog zdravlja i ljudskog ponašanja u svojoj emisiji “Cinema Therapy”, koja ima 1,7 milijuna pratitelja na YouTubeu. Njihova analiza “Megaminda” i “sindroma dobrog momka” jedna je od njihovih najpopularnijih epizoda, što je dokaz koliko se dobro mogu povezati ove dvije stvari.
Nakon rasprave o tome koliko je “Megamind” kao film podcijenjen – tako smiješan, s nevjerojatnim tekstom i izvedbama – Decker i Seawright zaronili su u ono što likove Hala (glumi Jonah Hill) i Megaminda (glumi Will Ferrell) čini dobrim primjerima razlika između “finih dečki” i “dobrih dečki”. Oba se lika zaljube u Roxanne (koju glumi Tina Fey), ali samo se jedan od njih na kraju pokaže dostojnim nje. (To nije fin dečko.)
Hal je možda čudan, ali je “fin” jer se dobro ponaša prema Roxanne, barem na površini. Uvijek radi nešto za nju i daje joj komplimente, pokušavajući pridobiti njezinu naklonost. Ali njegova je ljubaznost transakcijska; želi nešto od nje i misli da će mu to na kraju i uspjeti ako bude dobar prema njoj. Nije ljubazan sam po sebi. Kad stekne supermoći i postane “Titan”, pretpostavlja da će ga Roxanne htjeti, a mi vidimo kako on osjeća da ima pravo na nju. On ne poštuje ono što ona želi – zapravo, on misli da je u zabludi i da je treba uvjeriti da bi trebala biti s njim.
Hal je “fin”, ali nije dobar. Megaum je suprotnost. Megamind počinje kao negativac u filmu, ali kako priča napreduje, vidimo kako je njegova prava priroda zapravo dobra.
“Ovo nije priča o zlikovcu koji se popravlja”, kaže Decker. “Uvijek mu je bilo suđeno da bude heroj, ali nije mu baš data prilika da bude. I to je jedna stvar koju smatram jako snažnom u priči. Ideja je da želim biti dobar, ali ljudi to ne dopuštaju ili želim biti dobar, ali ljudi ne vide tko sam zapravo. Postoji razlika između ljubaznosti i dobrote”, kaže Decker.
“Dobrota je vrijedna radi same sebe. A davati ljubav nije isto što i očekivati je zauzvrat.” Zatim objašnjava kako “dobro” i “lijepo” znače različite stvari kada je u pitanju ono što želite za i od druge osobe. “Dobro je što želim da budeš sretna”, kaže. “Ne moraš biti sa mnom. Bio bih oduševljen da budeš, ali ne moraš. I također, poštujem tvoje pravo da donosiš odluke koje ćeš donijeti. Lijepo nije samo što si napravila pogrešan izbor i što si s tim drugim tipom, a trebala bi biti sa mnom. Lik nema samopouzdanja i traži nekog drugog da mu ga pruži.”
Decker je rekao da o ovoj temi govori iz iskustva, budući da je i sam prošao kroz fazu “finog momka”, postavljajući pitanje zašto su žene koje su ga zanimale uvijek padale na zgodne kretene kada su se trebale zanimati za njega. Tek kad je netko osjetio da ima pravo na njegovu naklonost jer je ta osoba bila dobra prema njemu, vidio je kako je to užasan osjećaj na strani primatelja.
Nažalost, mnoge su žene imale iskustva s “finim dečkima” koji zapravo nisu “dobri dečki” i često nije tako teško uočiti razliku. Ali bit će uvijek privlačnije biti dobar, nego biti fin samo kako bi se privukla ženina pozornost ili pridobila njezina naklonost.
Izvor: Upworthy
Komentari