Zašto su mlađe generacije nezadovoljne?

18

Generacija rođena otprilike između 1981. i 1996. godine poznata je pod nazivom milennials. Kao i u svakoj drugoj generaciji, nemoguće je sve pripadnike svesti pod zajednički nazivnik, no činjenica je da o ovoj generaciji prevladavaju određene predrasude.

Privilegirani, razmaženi, egocentrični, osjetljivi na kritike te – više nego išta drugo – nesposobni da se uhvate ukoštac sa stresom koji nosi pravi život, onaj odraslih ljudi. No, bili stereotipi manje ili više istiniti, jedna stvar je sigurna: riječ je o generaciji koja se nalazi pod velikim stresom. Čak 17% milenijalaca pati od depresije, a 14% od anksioznosti. U puno većoj mjeri od generacija koje su im prethodile, kao i od ”nekih novih klinaca” koji su uslijedili, upravo ta dobna skupina traži psihološku pomoć.

Jedan od glavnih izvora brige toj generaciji predstavlja novac. Mnogi mladi Amerikaci teško pronalaze posao, dugo žive s roditeljima i ozbiljno su zabrinuti u vezi toga kada će moći zaraditi dovoljno da budu u potpunosti samostalni, što s prethodnim generacijama nije bio slučaj u tolikoj mjeri, prenosi Psychology Today. Kakva je situacija kod nas po tom pitanju, dobro je poznato.

Gotovo 30% milenijalaca ne nalaze se na poziciji u životu na kakvoj su deset godina ranije očekivali da će biti, što izaziva razočaranje. A problem nije samo u novcu. Riječ je o životu u konstantnom stanju zabrinutosti po pitanju toga kakvu odluku donijeti danas da bi si mogli osigurati stabilniju budućnost. Upravo to stvara najveću količinu anksioznosti i depresije.

Odluke, poput odabira fakulteta i kasnije posla, obično nose dugoročne posljedice, a teško je krenuti ispočetka. No, to nije sve. Danas se naizgled nudi toliko mnogo mogućnosti da je zapravo teže donijeti odluku jer su ljudi naprosto preplavljeni količinom izbora, do te mjere da ih vaganje opcije koja je najbolja toliko paralizira da nisu u stanju donijeti niti jednu odluku, piše psiholog Loren Soeiro.

Osoba u dobi od 25 godina već je donijela većinu ključnih odluka koje će joj odrediti život barem za narednih 10 do 15 godina. Metaforički gledano, mladi ljudi vide svoj život kao okruglu sobu s mnogo vrata. No svaki put kada donošenjem važne odluke zakorače kroz jedna od tih vrata zateknu se u sljedećoj prostoriji, s mnogo manje vrata i više se ne mogu vratiti i provjeriti što se nalazilo iza svih onih vrata koja nisu otvorili. Na koncu se osjećaju kao da se nalaze u hodniku koji neminovno vodi prema samo jednom cilju, a taj nije uvijek onaj kojem su se nadali.

Naravno, to ne mora biti tako. U svakom trenutku u životu možemo povući velik broj odluka i odabrati neki novi početak. Uvijek možemo barem pokušati pronaći novi posao, novog partnera ili nastaviti školovanje. Problem je u tome što se puno ljudi ne osjeća dovoljno dobro ni sigurno da bi se na takvo što odvažili.

Ipak, o budućnosti ne bi trebalo razmišljati iz pozicije anksioznosti, već iz pozicije vlastitih vrijednosti i uvjerenja. Nije ugodan osjećaj ako do određenih godina niste postigli sve što ste htjeli u brojnim aspektima života, pogotovo ako svojim željama i ciljevima niste ni blizu. No, možda ipak postoje određeni koraci koje bi trebalo poduzeti da se u društvu stvori povoljnija klima za odluke koje se na prvi pogled čine neizvedivima, a zapravo to nisu. I možda hrabrih pojedinaca koji će se na to odvažiti ima baš među milenijalcima.

Komentari