Jeste li ikada primijetili kako neki ljudi skaču iz kreveta nakon samo nekoliko sati sna, dok drugi jedva mogu funkcionirati bez punih osam sati? Uzmimo za primjer Margaret Thatcher. Bivša britanska premijerka bila je poznata po tome što spava samo četiri sata noću. Radila je do kasno, rano se budila i činilo se da joj malo sna ne nedostaje. Ali za većinu nas takav raspored spavanja bio bi katastrofalan. Bili bismo omamljeni, nekoncentrirani i posezali bismo za slatkim grickalicama i kofeinskim napitcima do sredine jutra.
Pa zašto se čini da nekim ljudima treba manje sna nego drugima?
To je pitanje koje godinama fascinira znanstvenike. Evo što do sada znamo.
Prirodno kratki spavači
Postoji mala skupina ljudi kojima ne treba puno sna. Nazivamo ih prirodnim kratkim spavačima. Mogu savršeno funkcionirati sa samo četiri do šest sati sna svake noći, često cijeli život. Općenito se ne osjećaju umorno, ne drijemaju i ne pate od uobičajenih negativnih posljedica nedostatka sna. Znanstvenici to nazivaju prirodnim fenotipom kratkog sna – biološkom osobinom koja ljudima omogućuje da ostvare sve prednosti sna u kraćem vremenu. Godine 2010. istraživači su otkrili genetske mutacije koje pomažu objasniti ovaj fenomen. Prirodni kratki spavači nose rijetke varijante određenih gena, koje, čini se, čine njihov san učinkovitijim. Nedavno je studija iz 2025. godine procijenila ženu u 70-ima s jednom od ovih rijetkih mutacija. Unatoč tome što je veći dio života spavala samo šest sati noću, ostala je fizički zdrava, mentalno oštra i vodila je ispunjen, aktivan život. Čini se da je njezino tijelo jednostavno programirano da treba manje sna. Još uvijek učimo koliko su česte ove genetske mutacije i zašto se javljaju.
Ali evo u čemu je kvaka: većina ljudi koji misle da prirodno kratko spavaju nisu. Oni su samo kronično lišeni sna. Često je njihov kratki san posljedica dugog radnog vremena, društvenih obveza ili uvjerenja da je manje sna znak snage ili produktivnosti. U današnjoj kulturi užurbanosti uobičajeno je čuti ljude kako se hvale kako snalaze sa samo nekoliko sati sna. Ali za prosječnu osobu to nije održivo. Učinci kratkog sna gomilaju se s vremenom, stvarajući ono što je poznato kao “dug sna”. To može dovesti do loše koncentracije, promjena raspoloženja, mikro-spavanja (kratkih prekida u snu), smanjenih performansi, pa čak i dugoročnih zdravstvenih rizika. Na primjer, kratki san povezan je s povećanim rizikom od pretilosti, dijabetesa, visokog krvnog tlaka i kardiovaskularnih bolesti (bolesti srca i moždani udar).
Dilema nadoknađivanja vikendom
Kako bi nadoknadili izgubljeni san tijekom tjedna, mnogi ljudi pokušavaju “nadoknaditi” vikendom. To može pomoći u otplati dijela duga sna koji se nakupio u kratkom roku. Istraživanja sugeriraju da jedan do dva dodatna sata sna vikendom ili drijemanje kad god je to moguće može pomoći u smanjenju negativnih učinaka kratkog sna. Međutim, to nije savršeno rješenje. Vikend nadoknađivanje sna i drijemanje možda neće u potpunosti riješiti problem duga sna. Ta tema i dalje je predmet stalne znanstvene rasprave. Nedavna velika studija sugerirala je da nadoknađivanje sna vikendom možda neće nadoknaditi kardiovaskularne rizike povezane s kroničnim kratkim snom.
Štoviše, velike promjene u vremenu spavanja mogu poremetiti unutarnji sat vašeg tijela, a previše spavanja vikendom može otežati uspavljivanje u nedjelju navečer, što može značiti da ćete radni tjedan započeti manje odmorni.
Sve više dokaza ukazuje na to da ponovljeni ciklusi neredovitog sna mogu imati važan utjecaj na opće zdravlje i rizik od rane smrti, potencijalno čak i više od toga koliko dugo spavamo. U konačnici, iako umjereni san nadoknađivanja propuštenog sna može ponuditi neke koristi, on nije zamjena za dosljedan, kvalitetan san tijekom tjedna. Uz to, održavanje takve redovitosti može biti posebno izazovno za ljude s netradicionalnim rasporedima, poput radnika u smjenama. Dakle, je li Thatcher zaista prirodno kratko spavala? Teško je reći. Neki izvještaji sugeriraju da je tijekom dana drijemala na stražnjem sjedalu automobila između sastanaka. To bi moglo značiti da joj je jednostavno nedostajao sna i da je kompenzirala nakupljeni dug sna kada je to mogla.
Odvojeno od toga je li netko prirodno kratko spavao, postoji niz drugih razloga zašto ljudima može trebati više ili manje sna nego drugima. Čimbenici poput dobi i temeljnih zdravstvenih stanja mogu značajno utjecati na potrebe za snom. Na primjer, starije odrasle osobe često doživljavaju promjene u svojim cirkadijalnim ritmovima i vjerojatnije je da će patiti od fragmentiranog sna zbog stanja poput artritisa ili kardiovaskularnih bolesti. Potrebe za snom razlikuju se od osobe do osobe i dok nekolicina sretnika može napredovati s manje sna, većini nas treba sedam do devet sati noću da bismo se osjećali i funkcionirali najbolje. Ako redovito štedite na snu i oslanjate se na vikende da biste nadoknadili propušteno, možda je vrijeme da preispitate svoju rutinu. Uostalom, san nije luksuz – to je biološka potreba.
Izvor: Science Alert
Komentari