Svi imamo više lica, znamo to. Neka od njih rijetko koristimo, poneka češće, za neka (još uvijek) ne znamo niti da ih imamo. Kakvo je lice spisateljice Vedrane Rudan? Naravno da Vedrana nije ono što čitamo u njenim knjigama koje piše u “ich formi”, jer Vedrana je voljena supruga, majka, baka, prijateljica. Ali pisac ima slobodu pričati i smišljati svoje priče, ima slobodu ulaziti u “tuđe cipele”, a one često žuljaju i nisu nimalo udobne. Ali to je život i sigurno se u nekom trenutku, “tamo negdje” upravo te, teške i bolne priče nekome dešavaju.
Vedrana će Aleksandru Stankoviću u emisiji “Nedjeljom u 2”, u kojoj je, smireno i iskreno, lijepog izgleda, bez obzira na tešku životnu fazu u kojoj se nalazi, jer ta je ljepota, osim što je vanjska, njegovana, dolazila i iz njene nutrine, reći da ljudi radije čitaju takve priče. Smatra da su prevara, siromaštvo, nezahvalnost, negativnosti raznih vrsta ljudima privlačniji od ljubavnih romansi, priča sa sretnim protagonistima i završetcima. Meni ne, ja kad dohvatim takvu knjigu stavljam je sa strane. Ali, Bože moj, nismo svi isti.
Anyway, htjela bih još nešto napisati o Vedrani. Vedrana nam je rekla da je 38 godina u sretnom braku sa svojim Ljubišom (nije rekla ime, ali ja znam), da ima sjajne odnose sa svojom i njegovom djecom, s unučicom, da joj je u jednom trenutku bilo svejedno što ima karcinom i da je razmišljala da odustane od liječenja i kemoterapija, čak je razmišljala i o eutanaziji, ali joj njeni najbliži nisu dopustili, i to je razumljivo jer je vole i žele uz sebe! Puno je o ljubavi govorila Vedrana, između ostalog o ljubavi liječnika i medicinskih sestara Klinike za tumore KBC-a Rijeka, ljubavi koju pružaju svojim pacijentima i koju osjećaju prema svom poslu. Govorila je o svom specifičnom ocu, čini se da tu nema puno lijepih uspomena i možda je to neosjetno stvorilo tu Vedranu, književnicu i kolumnisticu koja je znala biti opora, gorka i neumoljivo britka, čak nemilosrdna, bez dlake na jeziku. I njeni se tekstovi i knjige kao takve u pravilu traže. To lice koje smo vidjeli u emisiji „Nedjeljom u 2“ bilo je jedno od više Vedraninih lica. Njega je promišljeno i uspješno, gotovo marketinški, skrivala od javnosti, a darivala samo rijetkima, svojima i odabranima. To nježno, iskreno lice žene koja poštuje ljubav, ali raspoznaje i bol, koju je nekad davno proživjela i iznosila kroz svoje priče i knjige, pokazala je jučer, napokon, svima. Neka se nastavi ta ljubav, draga Vedrana.
Tekst: Dunja Pavešić
Komentari