Vaš prvi nespretni pokušaj puzanja. Taj prvi osjećaj čvrste hrane. Možda čak i prvi zagrljaj u maminom naručju. Možda ih se ne sjećamo, ali istraživanja na štakorima upućuju na to naš mozak još uvijek ima ta sjećanja pohranjena.
Infantilna amnezija
Nova studija s Trinity Collegea u Dublinu koja uključuje imunološke modele poremećaja iz autističnog spektra (ASD) kod miševa otkrila je iznenađujuću ulogu majčinog imunološkog sustava u moderiranju pristupa sjećanjima na najranija životna iskustva u onome što se naziva infantilna amnezija. Ne samo da bi nam otkrića mogla pomoći da razumijemo – ili čak pristupimo – tim dragocjenim trenucima, ona donekle objašnjavaju zašto neki ljudi s autizmom imaju neobičnu sposobnost prisjećanja događaja iz vremena koje je većina nas odavno zaboravila.
“Infantilna amnezija je vjerojatno najprisutniji, ali nedovoljno cijenjen oblik gubitka pamćenja kod ljudi i sisavaca”, kaže neuroznanstvenik s koledža Trinity iz Dublina Tomás Ryan. “Unatoč široko rasprostranjenoj važnosti, malo se zna o biološkim uvjetima koji podupiru ovu amneziju i njezin učinak na engramske stanice koje kodiraju svako sjećanje. Kao društvo, pretpostavljamo da je dječje zaboravljanje neizbježna životna činjenica, pa joj pridajemo malo pozornosti .“
Engrami
Naša mentalna autobiografija obično počinje negdje između našeg drugog i trećeg rođendana. Nije da naši mozgovi nisu u stanju percipirati svijet prije ovog doba. Studije na štakorima također pokazuju da je naš mozak u potpunosti sposoban formirati sjećanja, čuvajući ih u neurološkoj knjižnici u obliku struktura zvanih engrami.
Pretpostavljajući da jednostavno više nemamo ključ od trezora koji čuvaju naša najranija iskustva, istraživačima ostaje da razmotre mehanizme na djelu koji ta sjećanja čine nedostupnima. Bilo je povremenih tragova. Infantilna amnezija je spriječena kod štakora upotrebom lijekova koji ciljaju specifične neurotransmitere, kao i vremenskom upotrebom kortikosteroida, snažno implicirajući da plime biokemije aktivno nagrizaju putove do dugoročnih sjećanja.
Aktivacija majčinog imuniteta
Stoga su Ryan i njegov tim svoju pozornost usmjerili na promjene u okolišu kojima upravlja majčin imunološki sustav za koje se već sumnjalo da utječu na pojavu karakteristika povezanih s neurološkim stanjima uključujući ASD i shizofreniju, pretpostavljeno je da aktivacija majčinog imuniteta (MIA) također može utjecati na puteve povezane s infantilnom amnezijom. Koristeći mlade i odrasle miševe uvjetovane da strahuju od strujnog udara, istraživači su usporedili miševe rođene od majki kod kojih su proizveli imunološki odgovor usred trudnoće. Ne samo da su muški potomci tih majki pokazivali znakove deficita u društvenom ponašanju, slično osobama s ASD-om, već je bilo i dokaza da se strašnih događaja sjećaju mnogo dulje nego njihove sestre i kontrolni miševi.
Daljnje testiranje korištenjem transgenih miševa koji nose gen koji je označio memorijske neurone otkrilo je kritične razlike u strukturama i veličinama engrama MIA mužjaka u području hipokampusa zvanom nazubljeni girus, za koji se već dobro zna da je kritičan u formiranju pamćenja. Čini se da je ključ procesa mali imunološki protein nazvan citokin IL-17a. Muški miševi koje su majke rodile bez ovog proteina i dalje su doživljavali infantilnu amneziju kada su isti imunološki odgovori bili izazvani tijekom trudnoće.
Nije jasno zašto su mozgovi sisavaca razvili ‘prekidač zaboravljanja’ za svoje najranije trenutke, iako su mehanizmi na djelu sada očiti, istraživači su korak bliže razumijevanju zašto sjećanja ostaju dostupna u nekim umovima, a nestaju u drugima. “Čini se da putanje ranog razvoja našeg mozga utječu na ono čega se sjećamo ili zaboravljamo dok prolazimo kroz djetinjstvo”, kaže neuroznanstvenica Sarah Power, glavna autorica studije koja je sada na Institutu Max Planck za ljudski razvoj u Njemačkoj. “Sada se nadamo da ćemo detaljnije istražiti kako razvoj utječe na pohranjivanje i dohvaćanje sjećanja iz ranog djetinjstva, što bi moglo imati niz važnih dopunskih učinaka i iz obrazovne i s medicinske perspektive.”
Izvor: Science Alert
Komentari