Baka moje prijateljice bila je u svojim 90-ima kad je umrla, ostavivši za sobom prekrasnu proširenu obitelj, lijepo životno naslijeđe i kutije nad kutijama stvari koje nitko nije želio niti su im bile od koristi. Baka je voljela putovati i imala je suvenire s raznih mjesta. Čuvala je desetljećima čestitke i drangulije koje je skupljala. Dok su članovi obitelji pregledavali njezine stvari, tu i tamo su zadržali ponešto – komad nakita, kutiju s receptima, srebrnu žlicu za posluživanje.
Većina njezina namještaja, odjeće i drugih korisnih stvari prodana je ili poklonjena, no većina njezinih osobnih stvari – stari albumi, uspomene itd. – završila je bačena. Bila je to dobra lekcija za sve.
Stvari koje čuvamo zbog “sentimentalne vrijednosti” često imaju najmanju vrijednost za bilo koga drugoga
Nitko, ni obitelj ni stranac, ne želi stotine fotografija ljudi koje ne poznaje i sjećanja koja nisu njihova. Nitko ne želi figuricu za uspomenu s putovanja na koje nije išao s datumom koji mu ništa ne znači. Stvari koje imaju sentimentalnu vrijednost za jednu osobu su besmislene za sve ostale, a što više naši životi postaju zasićeni “stvarima”, to smo u većoj opasnosti da zadržimo previše stvari zbog sjećanja ili značenja koja im pridajemo.
Vidimo to kada pokušavamo raščistiti svoje domove i teško nam je zbog “sentimentalne vrijednosti” određenih stvari. Roditelji oklijevaju kad dođe vrijeme da očiste dječje stvari, jer nas svi ti preslatki predmeti podsjećaju na vrijeme kada su naša djeca bila mala. To se događa kada zadržimo šešir koji smo kupili u Disneylandu iako ga nikada ne nosimo jer nas podsjeća na naš fantastičan obiteljski odmor. Porculan koji smo naslijedili iz kojeg nikad ne jedemo, plaketa koju smo dobili za izvanredna postignuća, omiljena knjiga koja se raspada — sve te stvari čuvamo jer “To je uspomena!”
Problem je što se na kraju drugi ljudi moraju baviti našim stvarima
Ako ljudi žele skupljati uspomene i uspomene i zadržati sve što im je netko ikada dao, to je njihovo pravo, naravno. Neki su ljudi sentimentalniji i nostalgičniji od drugih, a neki ljudi stvarima pridaju više značenja od drugih. Možemo cijeli dan filozofirati o tome trebaju li i do koje mjere ljudi biti odvojeni od materijalnih stvari, ali realnost je takva da svaka osoba ima svoj odnos prema stvarima s kojima mora emocionalno upravljati.
Međutim, ono što je univerzalno jest da će se netko morati pozabaviti našim stvarima kad umremo, a što više stvari imamo, više posla na kraju stavljamo na njihova leđa. Pregledavanje nečijih stvari oduzima vrijeme i potiče milijune odluka koje brzo postanu neodoljive. Još je teže kada je mnogo tih stvari njima očito nešto značilo, ali nikome drugom ne znači ništa.
Nekada nije bilo tako, barem ne na ovoj razini. Prosječni ljudi nekada nisu imali toliko stvari da su morali plaćati za prostore za sve to. Preplavljeni smo stvarima i što više stvari kojima pridajemo sentimentalnu vrijednost, to smo u većoj opasnosti da ostavimo previše toga našim voljenima da ih razvrstaju.
Stvari nisu sjećanja. Oni su samo okidači sjećanja
Naša sjećanja žive u našim umovima, a ne u materijalnim stvarima. Sentimentalni predmeti samo pokreću naša sjećanja, ali ne trebaju nam fizički predmeti da bi naša sjećanja ostala živa. Dakle, pitanje je, kako zadržati okidače, a da ne zadržimo sve stvari?
Fotografije su neki od najboljih pokretača pamćenja, a u digitalnom dobu lakše ih je nego ikad koristiti. Ako postoji predmet od kojeg se teško odvajate iz sentimentalnih razloga, fotografirajte ga i čuvajte u mapi “Mementos”. Fotografija nečega nije potpuno ista kao prava stvar, ali može ispuniti istu svrhu. Sentimentalna vrijednost ovisi o sjećanjima, a gledanje stvari na fotografiji će ih i dalje potaknuti.
Ne sugeriramo da ljudi nikad ništa ne drže iz sentimentalnih razloga, ali većinu stvari koje čuvamo kao uspomene zapravo ne treba čuvati. Uspomene čuvamo, a ne predmete koji pokreću sjećanja, stoga, osim ako stvar nema neku stvarnu opipljivu vrijednost ili neku vrstu istinskog osjetilnog elementa koji bi se izgubio na fotografiji, snimite fotografiju i pustite samu stvar.
Što više možemo odvojiti svoja sjećanja od svojih fizičkih stvari – ili barem pronaći načine da dokumentiramo te stavke sentimentalne vrijednosti koje pokreću sjećanja umjesto da ih zadržavamo – to će naš životni prostor biti manje opterećujući za nas u sadašnjosti i manji ćemo teret ostavit ću drugima u budućnosti.
Izvor: Upworthy
Komentari