The Economist: “Covid-19 je tu i neće skoro nestati. Ljudi će se morati prilagoditi”

21

“Zapanjujuće je kako se brzo pojavila pandemija, usprkos svim nastojanjima da se zaustavi. 1. veljače, dan je kad se prvi puta Covid-19 pojavio na našoj naslovnici, Svjetska zdravstvena organizacija brojala je 2115 novih slučajeva. 28. lipnja dnevna vrijednost dosegla je 190.000. Tog dana nije zabilježeno toliko novih slučajeva svakih 90 minuta, koliko ih je ukupno zabilježeno do 1. veljače.

Svijet ne doživljava drugi val: nikad nije nadvladao prvi. Poznato je da je zaraženo oko 10 milijuna ljudi. Poprilično posvuda ima registriranih slučajeva (iako Turkmenistan i Sjeverna Koreja nemaju, kao ni Antarktik).  U zemljama poput Kine, Tajvana i Vijetnama zaraza je, kako se čini, zaustavljena, no još uvijek bukti u Latinskoj Americi i Južnoj Aziji. SAD je u riziku da izgubi kontrolu nad širenjem zaraze, a u velikom dijelu Afrike ona je još uvijek u ranoj fazi. Europa je negdje između.

Najgore će doći. Na temelju istraživanja u 84 zemlje, tim s Tehnološkog instituta u Massachusettsu smatra kako se za svaki zabilježeni slučaj 12 bilježi nedetektirano i na svake dvije smrti od Covid-19 ide jedna koja je zabilježena kao neki drugi uzrok. Bez medicinskog napretka ukupan broj slučajeva popet će se na 200 milijuna – 600 milijuna do proljeća 2021. U tom će trenutku preminuti između 1,4 i 3,7 milijuna ljudi. Čak i tada, više od 90% svjetske populacije i dalje će biti osjetljivo na infekcije – više, ako se iskaže da je imunitet privremen.

Stvarni ishod ovisi o tome kako društva upravljaju bolešću. Ovdje su vijesti bolje. Epidemiolozi razumiju kako zaustaviti Covid-19. Zarazite se u zatvorenom prostoru, u gužvi, kad ljudi dižu glas. Siromašni su ranjivi, kao i stariji i oni koji imaju drugačija stanja. Virus možete obuzdati s tri taktike: promjene u ponašanju; ispitivanje, praćenje i izolacija; i, ako ne uspije, karantena. Zemlje najgore stoje s testiranjem i mnoge od njih nisu uspjele osigurati dovoljne kapacitete. To znači da se trebaju više oslanjati na druge dvije taktike. Dobro javno zdravstvo ne mora biti skupo. Dharavi, slam od 850.000 ljudi u Mumbaiju, pripitomio je epidemiju.

Tretmani su poboljšani zahvaljujući istraživanju i radu s pacijentima. I premda je otkriće masovnog cjepiva još mjesecima daleko od nas, prve terapije su dostupne. Više se zna kako upravljati bolešću – nemojte žuriti da ljude stavljate na respirator, dajte im kisik rano. Bolje liječenje pomaže objasniti zašto je udio bolničkih pacijenata koji su bili primljeni na intenzivnu njegu u Britaniji pao s 12% na kraju ožujka na 4% sredinom do kraja svibnja.

I ekonomije su se prilagodile. One još uvijek pate, naravno. J. P. Morgan, banka, predviđa da će najniži pad u prvoj polovici godine u 39 gospodarstava koja slijedi iznositi oko 10% BDP-a. Ali radnici zaglavljeni u paklu Zoom-a otkrili su da mogu dobiti iznenađujuću dobit od kuće. U Kini Starbucks je dizajnirao beskontaktno naručivanje, skraćujući vrijeme koje kupci provode u svojim kafićima. Lanci opskrbe koji su se borili sada teku bez problema. Tvornice su pronašle načine da zaustave smjene, štite osoblje iza plastike i mijenjaju radne obrasce tako da se osobni kontakt svede na minimum.

Sad kad su završene državne zatvorske kazne, vlade mogu učiniti razumne kompromise – zabraniti velika okupljanja u zatvorenom prostoru, recimo, i omogućiti ponovno otvaranje škola i trgovina. Ponekad će se, kao u nekim američkim državama, previše otpustiti i morati preokrenuti kurs. Drugi će učiti na svojim greškama.

No problem leži u tome da bez lijeka ili cjepiva sprečavanje zaraze ovisi o tome da ljudi nauče mijenjati svoje ponašanje. Nakon inicijalne panike Covid-19, mnogi postaju razočarani i otporni. Maske pomažu zaustaviti bolest, ali u Europi i Americi neki odbijaju ih nositi jer je vide kao omalovažavajuću ili, što je još gore, demokratsku. Temeljito pranje ruku ubija virus, ali tko se nije vratio u loše stare navike? Zabave su opasne, no mladi ljudi koji su mjesecima stajali doma počeli su ponovo izlaziti van. Ono što je najvažnije, kako mjeseci odmiču, ljudi samo trebaju zaraditi nešto novca. U jesen, kada će se život kretati u zatvorenom prostoru, infekcije bi mogle porasti.

Teško je mijenjati društvene norme i odnose. Dovoljno je pogledati AIDS, za koji se desetljećima zna da se prevenira prakticiranjem seksualnih odnosa sa zaštitom te čistim iglama. Ipak, u 2018. godini, HIV-om je zaraženo 1,7 milijuna ljudi. O Covid-19 je lakše razgovarati nego o AIDS-u, no teže ga je izbjeći. Nošenje maske uglavnom je zaštita drugih; od mladih, fit i asimptomatičnih traži se da slijede zamorna pravila kako bi zaštitili stare i nemoćne.

Promjena ponašanja zahtijeva jasnu komunikaciju s pouzdanim autoritetima, nacionalnim i lokalnim. Ali mnogi ljudi ne vjeruju svojim političarima. U zemljama poput Amerike, Irana, Britanije, Rusije i Brazila, koje imaju najveći broj slučajeva, predsjednici i premijeri minimizirali su prijetnju, dali loše savjete ili su izgledali više zainteresirani za svoja politička bogatstva nego za svoju zemlju – ponekad svi jednom.

Covid-19 će biti ovdje barem još neko vrijeme. Ranjivi će se bojati izaći, a inovacije će usporiti, pri čemu 90 posto ekonomija neće iskoristiti svoje potencijale. Mnogi će se razboljeti, a neki od njih će umrijeti. Možda ste izgubili zanimanje za pandemiju. No ona nije izgubila interes za vas.”

Izvor: The Economist

Komentari