Fenomen koruškog Goldecka traje. Uvjeren sam da tisuće Hrvata, pa i Slovenaca, svake zime prođe pored onog visokog tornja na samom rubu Spittala, na putu za Flachau, Obertauern, Lienz, možda Sillian, Sexten, Alta Badiju ili Koronpatz, a da pojma nema o kakvom se skijaškom brilijantu radi. Od studenog do svibnja bijel na vrhu, za mnoge je samo orjentir po kojem računaju koliko im je još ostalo vožnje do željene destinacije.
Goldeck nije skijalište za cijeli tjedan. Može i to biti, ali uz uvjet da netko radi prve skijaške korake pa mu je plato na 2000 metara dovoljno izazovan dok ne svlada tehniku. Dvije su vrlo dobre staze za početnike, jedan veliki bar odnosno restoran, terasa, vrlo često okupana suncem.
To je ono što Goldeck nudi čim izađemo iz kabinske žičare. A ona pak kreće s velikog parkinga na rubu Spittala, zgodnog gradića od 16.000 stanovnika. Problem Goldecka jest nepostojanje skijaškog hotela. Ima smještaja u Spittalu, ali nema na skijalištu. Smještaj u Spittalu znači da ćete se nakon skijanja imati gdje prošetati, nešto možda kupiti, ali također znači i da ćete se svaki dan morati voziti do parkinga s gondolom. Stvar ukusa, prioriteta.
Skijaški, Goldeck je odličan. Nije velik, brojke kažu da se radi o 25 kilometara staza, a u tih 25 ulazi i sjajna, dobrim dijelom crna, do podnožja planine. Praktički do Spittala. Ta je staza, doduše, u funkciji samo onda kad ima dovoljno prirodnog snijega. Spittal je na 55 metara nadmorske visine pa ne treba puno mudrosti za zaključak da je ta staza dostta rijetko spremna. Kad jest – najbolja je.
No, ono što se nalazi na vrhu i malo ispod njega, Goldeck svrstava u vrlo ozbiljna manja skijališta. Dvije moderne sjedežnice (8 i 6 sjedalica) dovoljne su za efikasno skijanje bez čekanja. Vrh ima dovoljno visine (2142 m), visinska razlika, ako ne računamo impozantnih 1300 m staze s vrha do doline, je posve pristojna (450 m), staze su do duljine 3500 metara. Odlično pripremljene, čak i kad je temperatura desetak stupnjeva iznad nule, što se nama dogodilo početkom ožujka. Skijanje je svejedno bilo ugodno, bez „juhe“ i mučenja.
Gestronomski, ovdje nećete doživjeti čuda. Izbor je nevelik, ali ga Austrijanci kompenziraju cijenama. Izvrsna juha s prešanim knedlom od sira i špeka košta šest eura. A gotovo da je samostalno jelo. Nema krađe na Goldecku i to je još jedan ozbiljan plus ovom malom, ali besprijekornom koruškom skijalištu iznad Spittala. Dnevna karta košta 47 eura. Korektno.
Ideja: rezervirati smještaj u nedalekom Bodenseeu, uza samo jezero. Niti to nije preskupo, a – predivno je.
Tekst: Dan Figenwald
Komentari