Često se kaže da se novcem ne može kupiti sreća, i možda ima istine u tim riječima. Iako se općenito vjeruje da su bogatije nacije među najsretnijima na Zemlji, nedavno je istraživanje pokazalo da se pojedinci s niskim primanjima koji žive u manjim zajednicama često osjećaju jednako sretno, ako ne i više, od svojih kolega s visokim primanjima.
Znanstvenici koji su predvodili globalnu anketu prikupili su svoje informacije istražujući gotovo 3000 pojedinaca s 19 mjesta na pet kontinenata. Iako je studija isprva bila namijenjena ispitivanju utjecaja klimatskih promjena na male zajednice, od kojih su mnoge bile autohtone, istraživači su uključili i pitanje: “Kada se sve uzme u obzir, koliko ste zadovoljni svojim životom na ljestvici od 0 do 10?” kao metrika za razumijevanje sreće.
Faza prikupljanja informacija bila je nimalo laka. Sve zajednice koje su istraživači posjetili bile su udaljene i ponekad su morale prijeći južnoameričke džungle, južnoazijske planine te afrički travnjaci i pustinje. Tim je također preveo ankete na lokalne jezike i obavio intervjue s nasumično odabranim pojedincima iz preko 100 malih sela. Budući da mnogi od intervjuiranih ljudi nisu imali dnevni određen prihod i često su se oslanjali na svoje lokalne ekosustave kako bi preživjeli i jeli, istraživači su na kraju procijenili prihod zbrajanjem vrijednosti kućanskih stvari koje je osoba kupila. Za mnoge zajednice ova je metrika rezultirala prosječnom dnevnom zaradom od nekoliko dolara po osobi.
Istraživači su otkrili da, unatoč tome što zarađuju samo nekoliko dolara dnevno, mnogi ispitanici izjavili su da se osjećaju jednako zadovoljnim kao ljudi u industrijaliziranijim dijelovima svijeta. Neke od zajednica u anketi čak su izvijestile o “vrlo visokim razinama zadovoljstva (iznad 8 od 10) koje su premašile nacionalni prosjek u mnogim bogatim zemljama“, prema Eric Galbraith, jedan od vodećih istraživača koji je radio na studiji.
Značajno je da su ovi nalazi u suprotnosti s uvjerenjem da su najbogatije zemlje na Zemlji često najsretnije. Ovo se može djelomično objasniti Easterlinovim paradoksom, koji objašnjava da porast društvenog bogatstva ne odgovara uvijek porastu društvene sreće tijekom vremena. Također je moguće da su, povijesno gledano, istraživači stavili previše naglaska na korelaciju između bogatstva i sreće, što je uzrokovalo da se ta dva faktora čine tješnje povezanima nego što zapravo jesu.
Osim toga, studije kao što je World Happiness Report sklone su postavljanju pitanja u obliku Cantrilove metode ljestvica, koju World Happiness Report opisuje kao metodu koja “od ispitanika traži da razmišljaju o ljestvama, s najboljim mogućim životom za njih biti 10, a najgori mogući život je 0. Zatim se od njih traži da ocijene svoje trenutne živote na toj ljestvici od 0 do 10.” No nedavna otkrića pokazala su da metoda Cantrilove ljestvice nastoji potaknuti pojedince da se usredotoče na svoje prihode u odnosu na druge, što bi moglo dovesti do toga da ispitanici odgovore na pitanja u vezi sa svojim prihodima, a ne kvalitetom života. To bi moglo objasniti zašto su bogatije nacije sklone zauzimati više mjesto na globalnoj ljestvici sreće, čak i ako to nije nužno slučaj.
Na kraju, možda postoji nešto još vrednije od novca kada se radi o mjerenju sreće, a to je ključna uloga koju društveni odnosi igraju u životima mnogih ljudi.
“Kao izrazito društvene životinje, ljudi su čvrsto usklađeni sa sigurnošću svog položaja u društvu, uključujući potporu na koju mogu računati od drugih”, piše Galbraith. “To prije svega proizlazi iz jačine međuljudskih odnosa i procjene vlastitog društvenog položaja. Ali društveni odnosi ne idu nužno zajedno s bogatstvom. Štoviše, iako zajednice koje smo proučavali imaju malo novca, one nisu siromašne u smislu nedostatka osnovnih potrepština, a mnogi ljudi u tim društvima provode dane u bliskom kontaktu s prirodnim okruženjem, nešto što mnoge studije sugeriraju da pogoduje dobrobiti .”
Izvor: My Modern Met
Komentari