Stresni životni događaji, poput smrti voljene osobe ili razvoda, izlažu osobu većem riziku od razvoja demencije u kasnijem životu, pokazalo je nedavno istraživanje. Ali samo ako se stresni događaj dogodio u djetinjstvu ili srednjim godinama.
Studija, objavljena u Annals of Neurology, uključila je 1290 ljudi s povećanim rizikom od razvoja Alzheimerove bolesti. Istraživači su promatrali 18 stresnih životnih događaja i kada su se u životima ljudi dogodili.
Uzeli su uzorke spinalne tekućine skupine (393) kako bi potražili abnormalne proteine – zvane amiloid i tau – koji su povezani s Alzheimerovom bolešću.
Također su tražili znakove upale mozga, za koju se smatra da pridonosi bolesti, te ispitali volumen sive tvari. Siva tvar ključna je za razmišljanje i obradu informacija i ima tendenciju smanjenja kod osoba s Alzheimerovom bolešću.
Iako su istraživači otkrili da su stresni životni događaji u djetinjstvu i srednjim godinama povezani s “biološkim markerima” Alzheimerove bolesti (abnormalni amiloid i tau), nisu pronašli povezanost između stresnih životnih događaja i smanjenja sive tvari.
Prisutnost markera Alzheimerove bolesti mogla bi ukazivati na to da su djetinjstvo i srednja dob razdoblja u kojima su učinci stresa u smislu kemikalija i odgovora u mozgu posebno jaki.
Djetinjstvo je vrijeme značajnog razvoja mozga, a istraživači smatraju da stres u ovo doba može imati dugotrajne učinke uključujući povećanje rizika od Alzheimerove bolesti.
Srednji život je vrijeme kada se biomarkeri Alzheimerove bolesti počinju nakupljati u mozgu, pa bi to mogao biti razlog zašto je i ovo osjetljivo razdoblje.
Ukupni stresni životni događaji također su povezani s amiloidnim biomarkerima, upalom mozga i smanjenjem sive tvari, ali samo kod onih s poviješću psihijatrijskih poremećaja.
To bi moglo biti zato što su osobe s psihijatrijskim poremećajima osjetljivije na negativne učinke stresa. Ili bi moglo biti da oni koji dožive određene stresne životne događaje imaju veću vjerojatnost da su imali psihijatrijski poremećaj. U svakom slučaju, postoji potencijalno povećan rizik za one koji dožive oboje. Ukupni stresni životni događaji nisu kod svih bili povezani s markerima Alzheimerove bolesti.
Istraživači su također promatrali razlike između muškaraca i žena u odnosu između stresnih životnih događaja i biomarkera Alzheimerove bolesti. Ukupni stresni životni događaji povezani su sa smanjenom sivom tvari kod žena, ali ne i muškaraca. Nasuprot tome, ukupni stresni životni događaji povezani su s tau biomarkerima kod muškaraca, ali ne i kod žena.
Te bi razlike mogle biti povezane s razlikama u tome kako muškarci i žene reagiraju na stres. Muškarci i žene različito reagiraju i psihološki i biološki. Na primjer, dok će muškarci najvjerojatnije sudjelovati u reakciji borbe ili bijega na stres, pokazalo se da žene imaju “reakciju sprijateljiti se” – brinuti se o djeci i oslanjati se na društvene mreže.
Ovi rezultati sugeriraju da postoje određena razdoblja ili uvjeti koji povećavaju učinke stresnih životnih događaja na razvoj moždanih promjena povezanih s Alzheimerovom bolešću – barem kod onih s većim rizikom od bolesti.
Studija daje dovoljno velik uzorak da se mogu uzeti u obzir stresni događaji u različitim razdobljima života, kao i razlike među skupinama, kao što je spol. Rano prepoznavanje onih koji su izloženi većem riziku moglo bi omogućiti prevenciju kroz rane intervencije, kao što su promjene načina života.
Postoje neka ograničenja za nalaze. Istraživači su se oslanjali na ljude da se prisjete što se i kada stresnih događaja dogodilo – ponekad mnogo godina kasnije. Također ne postoji mjera koliko su ljudi doživljavali ove događaje stresnima. Na neke ljude stresni događaji mogu utjecati drugačije nego na druge.
Također, ne možemo biti sigurni tko je razvio simptome Alzheimerove bolesti. Studija prikazuje samo rane fizičke markere bolesti, a ne dijagnozu.
Smanjenje štetnih učinaka stresnih životnih događaja
Nažalost, ne možemo osigurati da nitko ne bude izložen stresnim životnim događajima, ali se možemo usredotočiti na to kako možemo smanjiti negativne učinke tih iskustava. To se može učiniti na razne načine.
Jedna je mogućnost pomoći onima koji dožive stresne životne događaje da razviju strategije suočavanja, kao što su vježbanje, meditacija ili traženje pomoći od terapeuta.
Druga je mogućnost razmotriti kako čimbenici načina života koji su povezani sa smanjenim rizikom od razvoja demencije mogu pomoći u smanjenju učinka neizbježnih stresnih događaja, možda čak i mnogo godina kasnije.
Nastavak izgradnje profila različitih iskustava povezanih s negativnim promjenama mozga mogao bi pomoći u prepoznavanju tko bi imao najviše koristi od intervencija ili čak ranih tretmana. Nova generacija lijekova za uklanjanje amiloida – kao što su lekanemab i donanemab – najučinkovitiji su u ranoj fazi bolesti.
Nastavak izgradnje profila različitih iskustava povezanih s negativnim promjenama mozga mogao bi pomoći u prepoznavanju tko bi imao najviše koristi od intervencija ili čak ranih tretmana. Nova generacija lijekova za uklanjanje amiloida – kao što su lekanemab i donanemab – najučinkovitiji su u ranoj fazi bolesti.
Nastavak ovog rada na razumijevanju povezanosti između stresnih životnih događaja i razvoja demencije pomoći će u pronalaženju učinkovitih načina za ranu intervenciju, a moguće čak i smanjenje broja ljudi koji razviju demenciju.
Izvor: Science Alert
Komentari