Što u životu može značiti knjižničarka? Otkriva spisateljica Kerry Hudson

21
knjige

Britanska spisateljica Kerry Hudson napisala je za The Guardian pismo u kojem se obratila neimenovanoj knjižničarki koja joj je obilježila djetinjstvo, a pritom je naglasila općenitu važnost knjižnica u društvenim zajednicama.

Te važnosti svakako treba biti svjestan pa pismo prenosimo u potpunosti i posvećujemo nekim ”našim” knjižničarkama:

Draga knjižničarko,

ne znam sjećate li me se. Možda i ne, vjerojatno sam tek jedna od toliko brojnih, mladih i starih, ljudi koji su pronašli utočište u vašoj knjižnici.

Ne sjećam se vašeg lica onoliko jasno koliko bih voljela, no sjećam se kako ste me gledali – i zaista vidjeli. Imala sam devet godina i stajala pred vašim pultom gdje nisam tražila samo knjigu već i izlaz, put prema naprijed, nadu i naznaku svjetle budućnosti koja me možda jednom čeka, samo ako ne odustanem. Sjećam se vašeg toplog osmijeha koji biste mi uputili iako ste sigurno već bili umorni na kraju dana i sjećam se osjećaja sigurnosti koji bi mi taj osmijeh donio.

Uvijek ste bili prisutni – konstanta u mom životu. Ljubazna odrasla osoba puna podrške u trenucima u kojima nije baš mnogo odraslih ljudi bilo spremno da na moja pitanja odgovore ljubazno, strpljivo i iskreno. I kad god sam bila preplavljena problemima i zbunjena jer mi se život činio težim nego što sam ga zamišljala, bio bi dovoljan jedan kratak razgovor s vama i ta bi ljubaznost i dijeljenje ljubavi prema knjigama –  ljubavi koja je bila puno veća od malog grada u kojem sam živjela – bila dovoljna da izdržim još malo.

Ne znam kako da vam zahvalim, ali pokušat ću. Hvala vam što ste mi spasili život dok još nisam ni znala da ga treba spašavati. Hvala što ste razumjeli da knjige mogu biti poput lijeka ili terapije i transformirati moj dom u puno mirnije i podnošljivije mjesto. Hvala vam i što ste znali da ponekad ljudi uopće ne dolaze u knjižnicu zbog knjiga.

Sada sam odrasla osoba i znam koliko ste naporno radili i vjerojatno pritom bili potplaćeni. Ne znam jeste li još uvijek knjižničarka, nadam se da jeste, no vaš je posao uvelike prerastao te okvire: pomažete ljudima s različitim uslugama, s prijavama za posao, pomažete studentima i novopečenim majkama da budu dio zajednice, uključujete u nju i starije ljude…

Sada ste i staratelji, socijalni radnici, instruktori i savjetnici mladih – sve su to knjižničari. Bez obzira na slabo financiranje knjižnica. Trebate znati kolika sam ja bila sretnica što sam vas imala. Mnogima od nas vi ste osvjetlili put i mi se toga sjećamo, zahvalni smo i borit ćemo se za vas i vaše kolege.

Od djevojčice koja sam bila i svih drugih nalik meni kojima su upravo u knjižnici pružili nadu, knjigu, obećanje budućnosti i ljubazne riječi kada su one bile najpotrebnije – hvala,

Kerry

 

Komentari