Riječki tattoo dečko ovogodišnjeg humanitarnog kalendara – Oblačni svibanj vedrio je Dino Sušanj

574

U timu dvanaestorice odabranih za ovogodišnje 23. izdanje humanitarnog kalendara Riječki dečki proljetni mjesec svibanj prizvao nam je Dino Sušanj. Istina kišovit, ali proljeće je ipak stanje uma, zar ne?

dino1

A Dino je svojom vedrinom upravo idealan tattoo mister svibnja, vjerujte, u stanju je otjerati i one najcrnje oblake. Dino je industrijski dizajner zaljubljen u život, tetovaže, konobarenje, a ljubav prema gastronomiji posve ga je obuzela.

Kako je došlo do sudjelovanja u ovome već tradicionalnom humanitarnom projektu čija je tema ove godine tetovaža, ispričao nam je Dino. Model za ovogodišnji kalendar postao je, veli, igrom slučaja, a dežurni je “krivac” Dinov prijatelj.

Ideja je došla od Dalibora Blagojevića, moga dobrog prijatelja koji je sve to i “zakuhao”. Dalibor drži jedan ugostiteljski objekt u samom centru grada, a ja sam nekada tamo radio… U njegovom se kafiću kao gošća zatekla i kreativna direktorica kalendara Dunja Pavešić. Raspitivala se za tetovirane dečke koji bi pristali fotografirati se za kalendar Riječki dečki. Dalibor je predložio mene, a ja sam prvo pomislio da je riječ o nekoj šali. Kada me je nazvala gospođa Pavešić shvatio sam da ipak nije šala, a pristao sam jer je kalendar humanitarnog karaktera“, priča nam Dino i priznaje kako je zbog zavidnog tattoo staža s pravom jedan od odabranih za kalendar Riječki dečki.Rado je stao pred fotoobjektiv Vladimira Mudrovčića.

dino-1024

I mislio sam da mi je mjesto na kalendaru, tetoviram se već 20 godina, počeo sam sa 16, skrivajući se od roditelja. Prva tetovaža i ne budi neko veselje, ali eto, bio je to moj prvi, a autorov sedmi susret s tetoviranjem“, priča Dino kroz smijeh i otkriva o kome je riječ.

I dan danas se Dean Zlendić – Ghost i ja smijemo tim početcima. Bez obzira na sve Dean je i danas, nakon toliko godina, čovjek u kojeg imam puno povjerenje. Uvijek mu se vrlo rado vraćam u Ghost tattoo studio.

Među zaista impresivnim tetovažama koje krase Dinove ruke, teško je ne uočiti jedan mali upitnik. Zanimalo nas je hoće li biti i novih tattoo slikarija.

Kad me pitate hoću li raditi nešto novo, naravno da hoću, jer tetoviranje i tetovaže smatram dijelom svog života. Danas su tetovaže IN, a ja sam se tetovirao kad su se tetovaže morale skrivati ispod rukava ako si se želio baviti ugostiteljstvom ili bilo kojim drugim poslom. Sve u svemu, kada me netko pita jel mi danas žao što sam si “uništio” kožu, kažem “nije”, jer svaka moja tetovaža ima neko značenje, svaka slika, svaka rečenica, riječ, slovo, sve to govori o meni, mojoj osobnosti, mojem životu, usponima i padovima, o mojoj familiji, o onima koji su tu i onima kojih, nažalost, u mom životu više nema“, priča tattoo veteran Dino.

Vraća mu se osmijeh dok govori o tattoo minijaturi koja nam je zapela za oko…”što se tiče mog upitnika…ha ha ha…e to je posebnost u mom životu, ima veze s ljubavi… Zapravo, to je moj humorističan pristup prema drugima. Budući je to mjesto vjenčanog prstena, postavljam si pitanje hoće li itko staviti prsten na taj moj upitnik…ha ha ha“, tajanstven je Dino.

dino-1013

Nikakvih upitnika nema dok govori o ljubavi prema gastronomiji.

Čini me pozitivnim, opušta me. Dok kuham nisam u ovome svijetu. Volim eksperimentirati, igrati se okusima, spajati nespojivo. Obožavam gledati kulinarske emisije, proučavati recepte na internetu. Nekada satima tražim i analiziram recepte i razmišljam kako bih to promijenio i napravio po svome“, sa strašću o gastronomiji govori Dino.

Sport je njegov “ispušni ventil”. Na prvom mu je mjestu nogomet, a posebno gušta i u teretani. Društvo ljudi s kojima igra nogomet osobito mu znači, trenuci provedeni s njima, veli, jako su mu važni i rado pamti svaki detalj. Osim u tetoviranju, Dino ima priličan staž i u konobarenju.

Počeo sam konobariti sa 19 godina kako bih zaradio za džeparac, s vremenom sam zavolio taj posao, danas sa 36 godina voditelj sam kafića u blizini Kazališta “Zajc”. Volim svoj posao, iako se to nekada na mom licu ne vidi. Svi danas više-manje znamo koliko je teško raditi s ljudima. Ipak, volim pripremati kave, volim kad se ljudi vraćaju baš na “moju” kavu. To me veseli i motivira da privučem još kojeg gosta koji će uživati u kavi i kojem ću tako možda barem malo popraviti raspoloženje“, govori nam Dino koji i nakon gotovo dva desetljeća s jednakim entuzijazmom razmišlja o svome poslu. Pitamo ga o industrijskom dizajnu.

dino-1003

To je na žalost ostalo samo na papiru, ali ne žalim za time. Našao sam se u nekim drugim stvarima. Tu i tamo napravim neku reklamu, neki natpis, napišem dnevnu ponudu za lokal ukrasnim slovima i to je to“.

Komentari