U današnjem užurbanom svijetu, čini se da su mnoge vrijednosti koje su nekada bile temelj našeg svakodnevnog života polako potisnute u drugi plan. Ljubaznost, srdačnost i jednostavna komunikacija sve su rjeđe prisutni u interakcijama s drugima. Umjesto toga, susrećemo se sa sve većom otuđenošću i ravnodušnošću prema ljudima oko nas. Jedan Riječanin na društvenim mrežama objavio je tekst koji nas vraća u trenutak iz svakodnevice – situaciju u kojoj su se te jednostavne vrijednosti pokazale kao rijetkost. Kroz jednu običnu vožnju autobusom, postavlja se pitanje: je li moguće da smo zaboravili kako biti jednostavno – ljudi?
“Gdje je nestao čovjek?
Kamo idemo kao društvo? Kao civilizacija?
Kako smo se toliko otuđili jedni od drugih da nam je postalo teško reći dobar dan?
Zar je zaista toliko teško?
Živimo u užurbanom svijetu i svi nosimo svoje brige i probleme, ali zar to opravdava odsutnost osnovnog bontona?
Autobusni kolodvor.
Međugradski autobus.
Red za ulazak.
Putnici pružaju karte kontroloru i ulaze u autobus. Dolazi moj red, pružam digitalnu kartu dok primjećujem kako su svi prije mene imali papirnate. Kontrolor odlaže papirnate odreske kojih su mu bile pune ruke i prije negoli skenira moju kartu kaže: “Oho, iznenadili ste me, Vi ste prvi.” Mislila sam da govori o digitalnoj karti, nasmiješila se i ušla u autobus. Ostavila sam stvari na svom mjestu i izašla iz autobusa još predati prtljagu. Kada sam se vraćala u autobus još je bio red za karte. Pokazujem odrezak karte, a kontrolor me pita je li mi skenirao kartu. Odgovaram da je. Podigavši pogled prema meni kaže: “Aha, to ste Vi koja ste jedina pozdravila na ulasku.”
…
Nakratko sam ostala bez teksta zapravo. U autobus su zaista ušli ljudi svih generacija. Malo mlađi od mene, a većinom stariji. Gledam ispred sebe i pitam se kako je to moguće, gdje je nestao čovjek? Zar je postalo toliko teško samo pozdraviti drugoga; radnice i radnike na blagajnama, šalterima, vozače, susjede i sve druge s kojima ulazimo u neku kraću ili dužu interakciju… Njihov posao jest da usluže druge ljude, ali upravo zato zaslužuju naše poštovanje.
Zato pozdravite idući put blagajnicu, vozača ili bilo koju osobu. Recite “Dobar dan” i osmjehnite se ako vam nije preteško.
A da ne govorim o kaosu u autobusu koji je nastao zbog rezervacija sjedala. I tako svaki put…”
Komentari