Tartuf je jedna od najskupljih namirnica na planeti. Najcjenjenije sorte mogle bi vas koštati preko 4000 dolara po kilogramu.
Luksuzni rođaci gljive, tartufi su hedonistička hrana koja se uživa u cijelom svijetu. Ali ove će vas mirisne gljivice koštati. 2014. godine, najveći je bijeli tartuf na svijetu preletio je u New York, u pratnji zaštitara, i prodan na aukciji za 61.000 dolara. Otkrivena u Italiji, ova gigantska gljiva težila je gotovo 2 kilograma.
Pa što ih čini tako skupim?
Postoji puno vrsta tartufa. Zapravo, postoji najmanje 40 vrsta, od kojih mnoge nisu jestive – neke nove su otkrivene čak i 2018. i vjerojatno ih ima još koje ne poznajemo.
Vjerojatno ste vidjeli i kušali luksuzne proizvode od tartufa (poput ulja, tartufate itd.) u supermarketima ili otmjenim restoranima. Ali jedinstveni okus tartufa koji prepoznajete možda uopće nije pravi tartuf. Jeftino ulje od tartufa često nije bilo ni blizu pravog tartufa.
Mnogi jeftiniji proizvodi od tartufa koriste 2,4-ditiiapentan, sintetizirani spoj koji sadrži jedan od glavnih aromatičnih spojeva u mirisu stopala – zajamčeno mu daje taj “zemljani” okus.
Pravi tartufi su sezonski i skupi, s kratkim vijekom trajanja. Prvobitno su ih tartufari brali sa svinjama, ali danas su psi mnogo češći pratitelji lovaca na tartufe. Te se gljive mogu naći diljem svijeta, ali svima je potrebna vrlo specifična klima da bi rasla. Iako različite sorte mogu imati nešto drugačije zahtjeve, jedno je sigurno: ne možete imati tartuf bez stabala.
Čak i kada imate sasvim prave uvjete, tartufi nisu zajamčeni. A lov na njih je naporan proces. Kad znate gdje trebate potražiti, ručno ćete iskopati svaki tartuf. Možda će potrajati neko vrijeme, ali ako nađete recimo tartuf težine oko 80 g može vrijediti preko 100 dolara.
Tartufi imaju i kratku sezonu, najčešće samo nekoliko mjeseci u godini. Čak i kada ih se dočepate, imaju vrlo kratak rok trajanja. Nakon samo pet dana, oštar miris tartufa neće biti niti upola toliko intenzivan.
Možete uzgajati mnoge sorte tartufa. Mnogi ljudi su bili uspješni u postavljanju voćnjaka tartufa, ali to nije lako. Drveće je potrebno saditi u pravim uvjetima tla, inokulirati gljivicama od tartufa i često stalno navodnjavati. Može proći čak šest godina prije nego što dobijete dobru žetvu tartufa, a nema garancije da će gljivice uopće rasti.
Danas je uzgoj odgovoran za gotovo 70% svjetskih tartufa.
Gubitkom šume i klimatskim promjenama broj divljih tartufa znatno se smanjio. Od 19. stoljeća proizvodnja u Francuskoj pala je s preko 1000 tona u sezoni na samo 30 tona. A klimatske promjene mogu značiti da će tartufi u budućnosti potpuno nestati.
Komentari