Uberite samoniklo zdravlje

718

Nakon podulje zime, došlo je proljeće.

Naime, ja sam još uvijek u Norveškoj i nama to proljeće neće tako skoro na vrata, mislim čak da neće uopće, predaleko je šaraf globusa za proljeće J. Znajte da nije lako slušati priče od doma, „joj prži sunce, već nam se ništa ne da, uskoro more, ljetne haljinice, japanke, sve je propupalo, ne znamo di ćemo sa šparogama…“ E, tu stani, to me zanima i stvarno mi nedostaje. Ove godine su gospođe Šparoge dobile iznimnu popularnost, svi su mediji brujili o njima i baš kao za inat prepune su ih šume i proplanci (znam po pričama).

Nitko ne bi ova dva mjeseca trebao biti gladan kada je samoniklo bilje na vrhuncu sezone. Uz šparoge valja spomenuti i koprivu, maslačak, matovilac, medvjeđi luk ili srijemuš, vlasac, bljušt… Samoniklog bilja ima jako mnogo i uglavnom je jestivo, ali kako prepoznati nejestivo bilje u šumi ili oko kuće? Naime, ako biljka luči mliječnu tečnost (izuzetak su koprive i maslačak) i nagriza kožu, nije za jelo, kao ni biljke jakog mirisa. Gricnite malo list ili stabljiku. Ukoliko „skupljaju usta“, nisu za jelo. Možete jesti bilje koje jedu i ptice i životinje, jer ono nije otrovno.

Ipak i ovdje treba biti oprezan pa je najbolje za ishranu koristiti samo one biljke za koje smo apsolutno sigurni da su jestive. U prirodi ima otrovnih i jestivih biljaka koje su izgledom veoma slične.

Jedan od primjera su borovnica i vranino oko čiji plodovi (bobice) veoma nalikuju, ali kod borovnice je jestiv dok je kod vraninog oka najveća koncentracija otrova u samoj bobici. Zatim mlado lišće srijemuša ili medvjeđeg luka (Allium ursinum), koje se u proljeće upotrebljava za salatu ili variva, a smatra se ljekovitim, i to za smanjenje kolesterola, sniženje krvnoga tlaka te smirivanje kašlja.

Njegovo je lišće slično lišću otrovnih biljaka mrazovca (Colchicum autumnale) i đurđice (Covallaria majalis). Liječnici upozoravaju da se pazi prilikom branja srijemuša, naročito zbog toga što sve te biljke dijele staništa te mogu rasti jedna pokraj druge. Može ih se razlikovati po mirisu češnjaka koji ima samo srijemuš.

Znači, u šumi opreza nikad dosta, najprije dobro otvorite oči da slučajno koji medo nije gladan, a potom dobro razmislite što ćete ubrati i nikada u šumu nemojte ići sami.

Kada smo „riješili“ problem nejestivog bilja, vratimo se na darove prirode koji nam pomažu u mnogim nevoljama.

Svatko je od nas barem jednom uletio u koprive i cvilio kako pecka opečeni dio, pogotovo dok smo još bili mali. Kopriva je vrlo hranjiva, rasprostranjena i ukusna biljka koja ima svjež, pomalo trpak okus.

Koriste se samo mladi i svježi listovi (oni koji peku) od kojih se mogu spremati kolači i napitci. Najčešće se sprema na lešo ili kao špinat, a pogodna je i za različite umake, variva i juhe. Svježim nasjeckanim listovima začinjavaju se namazi od sira i maslaca, omleti te primjerice sir s vrhnjem. Listovi se mogu i posušiti te koristiti kao začin za umake i jela od jaja. K tome, mlade i svježe sjemenke dodaju se namazima, a sušene i popečene služe kao nadomjestak za kavu. Uz koprivu, kao djecu su nas isto uveseljavali tučci maslačka, kada je u ekipi bio zadatak puhnuti, a da ti niti jedan ne ostane. Maslačak je također vrlo hranjiv i ima aromatičan, opor, pomalo gorkast i kiselkast okus. U kuhinji se koriste isključivo mladi listovi koji se beru prije cvatnje. Svježi listovi su ukusni na salatu kojoj se mogu dodati i tvrdo kuhana jaja ili krumpir. Listovi se mogu pomiješati i s ostalim zelenim salatama, dodati sendvičima, dok se nasjeckanima začinjavaju umaci i salate. Od listova se kuhaju ukusna variva, umaci i juhe, a sprema se i sa špinatom koji se dodaje kad je maslačak napola kuhan. Od cvjetova se sprema žele i čaj, a sušeni i mljeveni korijen također služi kao zamjena za kavu.

Sve me nekako ovo samoniklo bilje podsjeća na djetinjstvo, kad smo trčali po Pećinskim proplancima. Pa da nastavim u tom tonu, jeste li znali da su svi dijelovi „Voli me-ne voli me“ biljke jestivi? Ljupka tratinčica ili krasuljak se, zahvaljujući svojoj jestivosti, ali i svojem aromatičnom, pomalo kiselkastom okusu te dekorativnosti svojih cvjetića, može koristiti i u kuhinji. Primjerice, cijele biljke, listići i cvjetići mogu se sami ili pomiješani s drugim salatama koristiti za ukusne i dekorativne salate, a u kombinaciji s drugim biljem i za juhe. Listići se mogu nasjeckati u namaze od sira i maslaca, cvjetićima se osim salata garniraju i druga jela, a još aromatičniji pupoljci su zbog svojeg okusa zanimljiva zamjena za kapare. A i k’o danas se sjećam kad bismo kao djeca često bili boležljivi i kašljucali pa bi doma došla bočica s onom plastičnom žlicom, a okus ostao nezaboravljen do dana današnjeg. Radilo se o sirupu od trputca. Nisam ga voljela, ali stariji su rekli da se to mora.

I eto sad nakon 20 godina vidim koliko je to sve zdravo i kako je pomalo zaboravljeno.

Gdje su danas djeca koja pušu u maslačak, dolaze doma plačući s opeklinama od koprive ili dolaze tužna jer je „voli me–ne voli“ cvijet rekao da je/ ga ne voli, a njemu se vjeruje? U našoj se obitelji uvijek kuhalo malo drugačije od ostalih, pa kada bismo brat i ja išli na cjelodnevni izlet, imali smo sve dnevne doze vitamina i minerala zadovoljene.

Ukratko, kajgana sa šparogama u sendviču, tvrdo kuhano jaje, nekoliko voćki, da smo bili stariji dobili bismo i svatko svoju pljoskicu s rakijom, a ovako smo u termosici imali čaj s limunom i medom.

A zamislite, ono, išli smo u Gardaland, svi ostali imali su one suhe sendviče sa zimskom i feticom sira, a nas je bilo sram umjesto da njih, tj. njihove roditelje bude sram poslati dijete na put s takvim -normalnim- sendvičima. Nedavno sam bila na izletu na Platku sa sportašima, niti jedan dečkić u ruksaku nije imao voćku, nego samo čips i ove suhoparne sendviče. Tradicionalnu repu i fažol u Domu nisu htjeli niti pomirisati, stoga priznajem da je svijet jako evoluirao, to su sve neki novi klinci s novim navikama, a ja da mogu, opet bih sve isto, ne bih voljela imati kompjuterizirano djetinjstvo, ne.

P.S. što više šetajte po šumi, svježem zraku i berite zdravlje na koje naiđete.

P.P.S. hvala i ovog puta timu Le mandraća i Riva’s-a koji su za vas izdvojili dva recepta s kraljicom samoniklog bilja, gospođom Šparogom.

Voli vas Maslačak i Lucija Matijević

Šparoge u pikantnom umaku

Šparoge

Vezica peršina

Sredina od peciva

2 žlice octa

1 tvrdo kuhano jaje

Kapari

Sol, papar, maslinovo ulje

Šparoge očistiti, vezati u snopiće, kuhati na pari.

Kad su gotove odvežite ih i ostavite da se osuše, složite na pjat, ostavite na toplom, a u međuvremenu pripremite umak.

Peršin operite, sitno narežite, kapare isto, jaje zgnječite vilicom, smjesu razrijedite s malo aceta, dodajte sredinu peciva, sve dobro izmiješajte drvenom žlicom, dodajte maslinovo ulje, prelijte preko šparoga, servirajte toplo s prepečenim kruhom.

 Salata od šparoga s narančama, škampom ili kvarnerskim kozicama (kako vam draže)

Od narančinog soka, mrvice vode u kojoj su se kuhale šparoge, maslinovog ulja, soli i papra, načinite marinadu. Kuhane šparoge lagano izmiješati s komadićima oguljene naranče, marinadom, vlascem, ostaviti da se sastojci prožmu 20-tak minuta. Ako ste ljubitelj kvarnerskog škampa, izvrsno se slaže sa šparogom, kušajte ga i u ovoj kombinaciji, sirovog!

Komentari