Tjedan restorana i Chimichurri

505

Ajme koji buran tjedan! Tjedan kad se u Zagrebu obilježavao drugi Tjedan restorana i to u čak 40-ak restorana! Prijateljice i ja smo se sjetile u petak rezervirali stol za subotnji ručak. No, neki restorani su nam odgovorili da oni to više ne rade subotom, a neki ne samo da su puni subotom za ručak, već su puni i za večeru, ali i za nedjelju, tj. puni su uvijek. I onda se plan skroz izokrenuo, odlučili smo se na piknik u šumi. Sunce, šafrani, pohanci, dekica i šetnja.

Nešto s manifestacije sam ipak ubrala, a to su dokumentarci, pogledala sam sva četiri. Prvi Kings of Pastry je odličan, radnja se odigrava u Lyonu, natjecanje najboljih slastičara svijeta (naravno su svi Francuzi ili podrijetlom od tamo). Bez pretjerivanja najnapetiji dokumentarac ikada. Koje igranje živaca, hoće li svi završiti torte na vrijeme, da li će se svi okusi spojiti u ono što suci traže i najgore od svega hoće li skulpture od šećernih kristala ostali čitave dok ih oni prenose do ocjenjivačkog stola. Jednom se skulptura zadnji dan raspala, čovjek je počeo plakat, suci su počeli plakat skupa s njim (ma i ja naravno). Jako emotivno.

Drugi dokumentarac je najinteresantniji The Real Dirt on Farmer John, život farmera koji je imao sve, pa ništa i igrom okolnosti napravio najveću farmu organske hrane u SADu, a u slobodno vrijeme se bavi umjetnošću.

Treći flim Florent je vrlo inspirirajući, Florent je otvorio kafić u Meatpacking Districtu dok su se još samo prostitutke i transvestiti šmucali tamo i sada je jedan od posh kvartova u NYu. I onda su ga zatvorili jer nije imao dosta za plaćat rentu, koja životna ironija. Zadnji je bio o konobarenju i skoro sam zaspala.

Osim filmova i piknika ovaj tjedan sam upoznala Augustina iz Argentine koji mi je pokazao kako se radi Chimichurri (potječe još od Inka), interesantan umak koji možete koristiti sa svime, preko mesa, pašte, bruschetta. Vrlo jednostavno, zdravo i svi sastojci su lako nabavljivi, osim naravno jednog (za kojeg da ga nabaviš se vjerojatno moraš popet na Pichu Pichu).

Prvo se prokuha 2 dcl slane vode. Na dcl maslinovog ulja, kada se ugrije na njemu malo popržimo češnjaka, taman da dobije zlatnu boju. Sve skupa se stavi u jednu posudu i malo promiješa. Doda se jedna sitno, sitno narezana slatka paprika, iscijeđeni limun, još se posoli, začini s origanom, timijanom i lovorovim listom. Treba malo odmorit i kaže Augustin da je najbolji poslije 4 dana, mislim naravno u frižideru. Danas sam ga i ja pokušala napraviti, ali nije kao i njegov. Definitivno najbolji umak za roštilj, ali ja sam danas pripremila samo špagete uz.

Sastojci za Chimichurri:

2 dcl vode
1 dcl maslinovog ulja (ne sirovog)
4 režnja češnjaka
1 slatka paprika
2 limuna
2 lista lovora
2 žličice origana
žličica timijan
4 žličice soli

Najbolje od svega dobila sam od Augustina na poklon prvi nož Martína Berasategui (barem kaže da je). Oči su mi se zacaklile pred tim čovjekom kojega sam drugi puta u životu vidjela, vidjevši što mi je donio. Više nigdje ne idem bez svog noža (jer vjerujem da ima posebne moći). Ovim putem još jednom hvala, Augustin.

Tekst i fotografije: Dorotea Orlović

Komentari