Pomalo postajem opsjednuta čajem, osjećam da će tako za par godina biti i sa gljivama. Volim ih jako jesti, ali čarolija je u tome kada ih idete tražit. Tako da izaberite svoju šumu, rano ustajanje (da netko ne bi prije vas zgrabio), pletena košara pod ruke, obavezno lutanje sporednim putovima i ako ne znate kuda bi, uvijek krenite ka jugu. Ali zasada će sve to malo pričekati, jer zimi nema gljiva, bar ne onih koje ja tražim.
Dok ne možeš u šumu, odi na plac. Baš kao i šuma tamo nađeš namjernice kojima se najmanje nadaš. Potragu za sirom zamijenila sam kupnjom jablanovačama ili je ta gljiva nekima poznatija pod imenom toplovača (ili ne). Nisu bile jeftine, malo sam ih kupila, što je bilo taman za jedan fini rižot. Dobri rižoti su se imali za probat na Danima rižota u restoranu Agava. Samo za cijenu jednog rižota napravim ručak za četvero i nemam grižnju savjesti.
Na malo ulja sam zažutila pola luka (kapule), dodala jablanovače (cijele, podosta su male), poklopila lonac poklopcem. Tako ih kuhala 5 min i dodala Arborio rižu (naravno da je talijanska riža bolja ua rižot), malo promiješala da se riža ne zalijepi. Nadolijevala postepeno vode, dva puta više nego je riže, obične vode, jer nemam dva dana da radim i temeljac. Ubacila još dva lovorova lista, svježa, opet s placa. Malo soli, kada je voda isparila, obogatila sam ga maslacom, samo još u rižot stavljam maslac (nisam navikla na njega, a i nit ne želim). I za kraj papar, svježe mljeveni crni papar.
Sastojci:
10 dag jablanovača
šalica riže
pola luka
2 lista lovora
žlica maslaca (cca 20 g)
sol, papar
Tekst&foto: Dorotea Orlović
Komentari