Kakao

424

Ovaj vikend je bio i više nego uzbudljiv stoga uključuje jedan kratki rezime. Nemojte mi zamjeriti ako bude malo šturo i površno, ali gledam na jedno oko, iscrpljena od povorke, već je reklo bi se rano ujutro… ali ja želim da Vi svoj dan započnete baš u mom društvu.

Pa da vidimo što nam se sve to zbilo proteklog vikenda. I da… da se odmah obranim – nisam stigla baš na sve, ipak ne mogu na toliko strana… Petak ko’ petak – jedan tipičan dan za dobar izlazak, gdje god Vam po gradu srce poželi. Subota…eeeee, subota, maškarani maraton na Korzu, varijanta Carnival party-a na gatu i Lepa Brena u Dvorani Mladosti. Grad prepun, samo što ne pukne po šavovima, Dvorana Mladosti polu prazna. Naravno – svatko ide gdje ga noge nose, nije za zamjerit. Dati ću si tu slobodu da s Vama podijelim kako je za svoje godine Lepa Brena ‘bomba’, zaista žena izgleda… ono… mrak. I tako… ne bi znala sve ovo da sam u ponoć spavala … hm, otegnula se noć… potrajala je i ona malo duže, a onda nedjelja. Karneval… povorka. Broj – skoro pri kraju, a u gradu od 10. Buđenje, netom nakon što sam zaspala. Podočnjaci do koljena, ali tradicija je tradicija. Kažu u našem kraju ‘Krepat ma ne molat’, e pa ima nešto i u tome. Hvala dragom suncu što nas je pratilo cijeli dan zbilja nam je svima bilo i više nego potrebno. Eto da ne duljim, već sam Vas na početku upozorila u kakvim Vam uvjetima pišem – preživjeli smo i ovaj karneval, i dogodine ćemo u to ne sumnjam… spalili smo pusta i okrivili ga za sva zlodjela i nedaće… brižan, a ni kriv ni dužan. Pardon da se ispravim, ovoga je puta na tapeti bila teta pust… i ona je platila za sve naše kikseve.

A sada ono najbolje što me rehabilitiralo od ovih nekoliko napornih dana. Došla sam kući, zagrijala mlijeko, stavila dvije žličice kakaa i malo šećera, na vrh samo malo šlaga i ispila do posljednjeg gutljaja…jedva dočekala uvalit se u svoju omiljenu fotelju… pitate se od kud mi volje u ovo doba tako nešto pripremat?! Iskreno – nemam pojma i moram priznat da mi glava već lagano klone, mislim da je definitivno vrijeme da odem ubit oko sada kada se neki od Vas već bude. Ovo je i za mene bilo previše… No prije toga ću Vam priuštit nekoliko stručnih riječi o kakau.

Kažu da priča ide ovako… Početkom 16. stoljeća kakao zrno stiže u Španjolsku, a Španjolci njegovu tajnu čuvaju gotovo 100 godina. Španjolski su svećenici bili ti koji su dodali šećer u napitak što ga je učinilo privlačnim europskim nepcima nenaviklima na ekstravagantne začine poput čilija. Talijanski istraživač Antonio Carletti ipak je početkom 17. stoljeća uspio otkriti tajnu čokolade te ju proširio u ostale dijelove Europe i tako omogućio čokoladi da postane simbolom visoke klase idućih 300 godina. Skidanjem vela s čokoladne tajne došao je kraj španjolskom monopolu i čokoladni putovi umnogostručili su se diljem Europe. Međutim, čak i tada čokolada je bila dostupna samo krugovima odabranih. 1615. godine čokolada dolazi u Francusku kada je Louis XIII oženio Anu od Austrije, kćerku Filipa II. Ona je obožavala čokoladu i nosila je sa sobom gdje god bi krenula. 1661. godine Louis XIV ženi se Marijom Terezijom za koju se govorilo da ima dvije strasti: kralja i čokoladu. Od toga trenutka čokolada osvaja europske dvorove i aristokraciju, a plemenitaške dame imale su običaj okupljati se u salonima i čavrljati uz porculanske servise ispunjene tečnom toplom čokoladom. Neki poduzetni Francuz u Londonu otvara prvu „kuću“ u kojoj se moglo uživati u čarima čokoladnog napitka, a oko 1700. takve su kuće u Engleskoj uobičajene kao današnji kafići čime je uživanje u bogatom čokoladnom okusu postalo dostupno i „nižim“ slojevima.

Nadam se da sam Vam s ovim tekstom dala dobru ideju i da ćete se s jednim toplim kakaom vratiti u djetinjstvo. Ipak je to topli napitak kojeg se ljudi dosta rijetko sjete, a toliko vole u njemu uživati.

Za Udrugu konobara i barmena HrvatskeIvana Fatur

Komentari