Važnost dijeljenja obroka prepoznata je u različitim kulturama, od židovskog šabatnog obroka do brzih obroka iftara tijekom ramazana.
Poznata veza između hrane i društvenih odnosa je stara. Engleska riječ companion, francuska copain (prijatelj) i talijanska compagno (partner) potječu od latinske riječi cum i pānis – doslovno prevedno “s-kruhom”.
Kineski izraz za suputnika/partnera (伙伴) proizlazi iz sličnog izraza (火伴) koji se doslovno prevodi kao “vatreni prijatelj”, referenca na dijeljenje obroka uz logorsku vatru.
Ali koliko je jedenje u društvu važno za našu sreću?
To je pitanje na koje istraživači odgovaraju u Izvješću o sreći u svijetu 2025. U njihovim novim podacima i analizi promatrali su vezu između toga koliko često ljudi dijele obroke i toga osjećaju li se dobro u svom životu i doživljavaju li pozitivne emocije.
Također su dokumentirali da postoji golema razlika između zemalja i regija kada se radi o tome koliko često ljudi dijele obroke.
Uspoređujući statistiku iz Gallupove svjetske ankete 2022.-23. o dijeljenju obroka sa standardnim mjerama blagostanja, pronašli su značajan, pozitivan odnos u gotovo svim regijama. Ne samo da zemlje u kojima je dijeljenje obroka češće prijavljuju više razine blagostanja, nego to vrijedi čak i kada se uspoređuju ljudi koji žive u istoj zemlji.
Gallupova anketa ispitala je više od 150.000 ljudi iz 142 zemlje i teritorija koliko su ručkova i večera podijelili s nekim koga poznaju tijekom prošlog tjedna. Rezultati su se jako razlikovali od regije do regije.
Latinoamerikanci dijele otprilike dvije trećine svojih obroka, a stanovnici Paragvaja, Ekvadora i Kolumbije prijavljuju u prosjeku više od deset zajedničkih obroka tjedno.
Na dnu ljestvice nalaze se relativno niske razine dijeljenja obroka u zemljama južne i istočne Azije – posebice Indiji, Pakistanu, Bangladešu, Japanu i Južnoj Koreji, gdje ljudi u prosjeku dijele manje od jednog od tri obroka.
Iako gotovo posvuda postoji povezanost između dijeljenja obroka i dobrobiti, ta je povezanost jača u nekim regijama.
Na primjer, za osobu koja uvijek ruča sama u Sjevernoj Americi, Australiji i Novom Zelandu, dobrobit od početka dijeljenja većine obroka (osam ili više puta tjedno) na ljestvici procjene života je velika (ljestvica procjene života je način na koji ljudi prosuđuju svoj život, pri čemu je nula najgori mogući život, a 10 najbolji).
Ovaj poticaj je ekvivalentan učinku udvostručenja njihovih prihoda.
Međutim, u Latinskoj Americi, Karibima i subsaharskoj Africi taj je učinak upola manji, au jugoistočnoj Aziji je zapravo ravan nuli. Razlozi za ovu razliku još uvijek nisu jasni.
Za društvene znanstvenike, učestalost dijeljenja obroka nudi pokazatelj društvene povezanosti (načine na koje ljudi komuniciraju i odnose se jedni prema drugima). Za razliku od mjera koje bilježe subjektivne osjećaje ljudi o društvenoj dobrobiti, broj zajedničkih obroka daje nam konkretnu mjeru na kojoj možemo temeljiti analizu.
Dok se tumačenja prijateljstva ili percepcije bliskosti mogu mijenjati tijekom vremena ili između zemalja, broj obroka koji se dijele s drugima se ne mijenja.
Naravno, oni koji dijele više obroka mogu se razlikovati u mnogim drugim aspektima, ali čak i kada uzmemo u obzir karakteristike kao što su spol, dob, prihod, život sami i sposobnost ljudi da zadovolje osnovne potrebe za hranom, odnos između dijeljenja obroka i dobrobiti i dalje ostaje jak.
Iako su globalni podaci koje su istraživači koristili uvedeni tek 2022., neke su zemlje prikupljale informacije o dijeljenju obroka dulje.
U Sjedinjenim Državama, gdje se Američka anketa o korištenju vremena provodi više od 20 godina, istraživači su našli jasne dokaze da svake godine Amerikanci sve češće ručaju sami, osobito mladi odrasli.
Danas postoji 90% veća vjerojatnost da će Amerikanci od 18 do 24 godine u SAD-u sami jesti svaki obrok određenog dana nego 2003. Također otkriveno je da Amerikanci koji jedu barem jedan obrok s drugima prijavljuju više razine sreće i niže razine stresa, boli i tuge toga dana.
Kako je dijeljenje obroka povezano s emocijama:
Iz podataka ne možemo reći koliko dobrobiti stvara dijeljenje dodatnog obroka i u kojoj mjeri ljudi dijele više obroka jer su već zadovoljni, ali razumno je pretpostaviti da se ne radi samo o potonjem.
To bi odražavalo prethodna istraživanja koja su pokazala važnost društvenog kapitala (mreže društvenih veza koje doprinose dobrom funkcioniranju društva) i pozitivne prednosti osobnih interakcija.
U svijetu u kojem se usamljenost sve više prepoznaje kao problem javnog zdravlja, preispitivanje načina na koji se okupljamo za stolom i koliko često moglo bi pružiti praktična rješenja za smanjenje društvene izolacije i povećanje blagostanja.
Institucije u kojima ljudi rutinski zajedno jedu mogu igrati ključnu ulogu na ovom planu. Druga strana medalje je porast rada od kuće, što bi moglo povećati razinu samoće.
Dakle, ako nemate planove za sutrašnji ručak, možda je ovo dobar trenutak da pošaljete poruku nekome s kim biste voljeli provesti više vremena.
Izvor: Science Alert
Komentari