Gradele

279

Meni nema ništa draže od odlaska na pijacu! Sve je puno boja, mirisa, ljudi su glasni, do god se okreneš nešto se dešava. Gospođe kupuju cvijeće, nekog je žena poslala u spizu i vidno je zbog toga ne raspoložen, dok dijete obješeno za nogu vuče za sobom, dežurna postava penzionera ispija kavu uvijek na istom mjestu i dalje samo na momente razmijene kratke crtice iz svojih utisaka beskrajnim zjakanjem.

Mene veseli uspoređivanja cijena, pa se pravit da neću nešto kupit da mi snize cijenu. Demonstrativno odlaženje ako je netko bezobrazan ili ako je prodavačica antipatična, ne vraćam se! Kako idem dugo na istu tržnicu ima svog tipa za ribu, za biljke, za gljive, za sir i ima jedna baka koja uvijek ima najjeftinije i uvijek po tri, četiri sorte povrća. Naravno da postoje i oni kod kojih ni u ludilu ne svraćam, jedan gospodin koji prodaje jaja, uvijek nešto dobacuje i često priča sa samim sobom (to još najmanji problem) i jedna gospođa koja prodaje voće, ona kad me ugleda vidno joj se kosa digne na glavi (a meni drago).

Tako sam ove subote obavila špeceraj i našla se s prijateljem, njegovom družicom i njihovom bebom (najveselijom bebom na svijetu) na kavici, baš po zagrebački. Poteglo se pitanje što ćemo jesti, pozvala sam ih da dođu kod mene jesti tortilje. Njemu se jede riba, meni se uvijek jede riba, te Lidija (mama najveselije bebe) predloži da idemo roštiljat ribu iliti bacit ribu na gradele! ‘Ajmo! Kupili orade, poma i kruh. Po meni to je sve što je potrebno, osim naravno maslinovog ulja.

Stigli kod njih kući, prijatelj odmah naložilo vatru. Nas dvije pripremile krumpir, salatu i isjeckale češnjak i peršin da prelijemo preko ribe. Srećom ribu su nam očistili u ribarnici!
Jedino što moram reći o gradelanju ribe je riba mora biti jako suha, tako da ne štedite na papirnatim ubrusima i da vatra moram biti jaka, znači dobro naložit i čekat da se užari. Peče se sa svake strane do dobije zlatu boju i kad je gotovo odmah preliti maslinovim. Najjednostavnije je uvijek najbolje!

Tekst i fotografije: Dorotea Orlović

Komentari