Poljubac, čin koji je danas univerzalno povezan s ljubavlju i naklonošću, ima dublju i kompleksniju prošlost nego što bismo na prvu mogli pomisliti. Povjesničari, antropolozi i evolucijski psiholozi još uvijek nisu sigurni kada je ljubljenje postalo sastavni dio ljudske kulture, ali postoje teorije koje povezuju taj čin s ranijim primatima i njihovim socijalnim ritualima.
Premda ljubljenje nije univerzalno prisutno u svim kulturama, mnoge zajednice ga njeguju kao simbol intimnosti. No, za razliku od intuitivnih ljudskih instinkta, ljubljenje možda nije ukorijenjeno u nama prirodno. Ova pojava postavlja pitanje – je li ljubljenje instinkt ili se razvilo iz kulturnih obrazaca?
U životinjskom svijetu, ljubljenje nije jedinstveno za ljude. Na primjer, bonobi i čimpanze – naši najbliži evolucijski rođaci – također prakticiraju ljubljenje, osobito u trenucima društvenih interakcija i pomirenja. Adrian Lameira, primatolog i evolucijski psiholog sa Sveučilišta Warwick, smatra da ovo ponašanje može biti ostatak prastarih rituala njegovanja koji su se kroz evoluciju pretvorili u moderni poljubac. Po njegovoj teoriji, rani primati su kroz usne priljubljene na kožu partnera uklanjali parazite ili ostatke kože. Taj se čin prvotno razvio kao nužan dio higijenskog rituala, ali je s vremenom poprimio društvene i emocionalne konotacije.
Lameira objašnjava kako su primati, uključujući ljude, društvena bića koja kroz razne rituale produbljuju društvene veze. Kod primata, najčešći oblik povezivanja bio je kroz dotjerivanje – uklanjanje parazita i ostataka s tijela partnera. Takvo njegovanje ne samo da je služilo u higijenske svrhe, već je poticalo i izlučivanje endorfina, hormona zaslužnog za smanjenje stresa i povećanje osjećaja povezanosti. Dakle, ritual timarenja imao je i fizičke i emocionalne učinke, jačajući društvene veze.
Kako je ljudska vrsta evoluirala i izgubila krzno, funkcionalna potreba za dugotrajnim dotjerivanjem smanjila se. No, kontakt usnama, koji je predstavljao završnu fazu ritualnog čišćenja, opstao je u formi poljupca. Taj “posljednji poljubac timaritelja”, kako ga Lameira naziva, mogao je evoluirati u društveni signal privrženosti i povezanosti.
Osim Lameirine teorije, postoji nekoliko hipoteza o evolucijskom podrijetlu ljubljenja. Neke teorije povezuju poljubac s majčinim hranjenjem dojenčadi prethodno sažvakanom hranom. Ta praksa, u kojoj roditelj prenosi hranu iz svojih usta u usta djeteta, možda je mogla poslužiti kao početak povezivanja usana s emocijom bliskosti. Međutim, zbog razlika u položaju usana pri ljubljenju i hranjenju, ova teorija ima svojih nedostataka.
Druga teorija tvrdi da je ljubljenje nastalo kao metoda njušenja drugih članova društvene skupine. Njuh je dugo bio jedan od ključnih alata za identifikaciju i procjenu prijateljskih i rodbinskih odnosa. No, Lameira argumentira da bi upotreba usta za izražavanje bliskosti mogla imati više veze s njegovanjem nego s njušenjem, budući da su njegovanje i poljupci kod primata čvrsto povezani s društvenim povezivanjem.
Arheološki nalazi pokazuju da su ljudi prakticirali ljubljenje tisućama godina unatrag, što sugerira da je poljubac uspio nadživjeti kulturne promjene i nestalne modne trendove. Ljubljenje i danas ima bitnu ulogu u društvenim interakcijama, signalizirajući bliskost, povjerenje i ljubav. Poljubac je možda evoluirao kao simbol ljubavi i prijateljstva, ali povijesno gledano, mogao bi imati korijene u davnom ritualnom njegovanju naših primatskih predaka.
Prema Lameiri, studija primata može nam pomoći u daljnjem razumijevanju ponašanja koje je karakteristično za ljudsku vrstu, uključujući ljubljenje. Na primjer, proučavanje ponašanja drugih primata u njegovanju i usporedba njihovih rituala s ljudima može pomoći da se shvati socioekološki, kognitivni i komunikacijski kontekst naših predaka.
Iako je ljudsko ljubljenje tijekom vremena postalo simbol ljubavi i privrženosti, njegova evolucijska povijest može biti dublja i manje romantična nego što mislimo. Ritualni čin dotjerivanja, koji je prije tisućljeća služio kao metoda higijene i socijalne povezanosti, mogao je iznjedriti jedan od najprepoznatljivijih i najomiljenijih izraza ljudske intimnosti – poljubac. Možda se sljedeći put kada se budemo ljubili prisjetimo ove prastare, gotovo zaboravljene povezanosti s našim predacima i njihovim društvenim ritualima.
Izvor: Science Alert
Komentari