Zaklada riječkog sveučilišta organizirala je nekoliko edukativnih tribina objedinjenih u ciklus Priče iz margina. Prvo predavanje u nizu održano je jučer u Gradskoj vijećnici pod nazivom Biljeg spola kao izvornost pisanja. Današnji datum nije slučajno odabran; ovim predavanjem željeli smo dati svoj obol Međunarodnom danu žena, poručila je predsjednica Zaklade, Sanja Barić. Margine nisu nužno manje važne, primjerice margine skripta su mjesto gdje upisujemo svoja mišljenja i dodajemo novu vrijednosnu dimenziju, naglasila je Barić.
Okupljene je pozdravio i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji smatra kako bi se o jednakosti i ravnopravnosti spolova trebalo brinuti tokom cijele godine, a ne samo manifestativno, na jedan dan. Obersnel, s obzirom na svoju struku i diplomu iz medicinske genetike, ne dvoji o razlikama kategorija spol i rod. Rod je, kaže, sistemska kategorija koja može objediniti više različitih vrsta.
Svoje predavanje prof.dr.sc.Marine Biti s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci, započela je tezom kako spolnost, kao biološka kategorija, prethodi pismu kao kulturnoj tvorevini. Stoga je teško izbjeći već predodređenim kodovima, biljegu spola u tekstu. Rod je društvena i kulturna konstrukcija spola, što znači da se rađamo kao spolna bića koja postepeno postaju rodna bića. Kod odraslih ljudi, rod i spol su spojeni u toj mjeri da ih više ne možemo odvojiti i razlikovati.
Okosnica predavanjasu četiri teoretičarke: Simone de Beauvoir, Judith Batler, Julija Kristeva i Donna Haraway. Sve su one na svoj način doprinijele stvaranju ženske perspektive i kritičkog dizkursa. Poznata rečenica Simone de Beauvoir ušla je u povijest: Ženom se ne rađa, već se ženom postaje. Batler je isticala performativnost roda. Reproduciranjem naučenih uzoraka ponašanja stvaramo „umjetne“ sebe-konstruiramo se kako bi zadovoljili društvo. Kristeva i Haraway su zagovarale štetnost kolektivnog „ženskog“ identiteta naspram onog individualnog.
Biti je svoje izlaganje začinila i primjerima iz života. Tako se osvrnula na pjesmu Zdenke Kovačiček „Ja sam žena za sva vremena“, koju je svojevremeno udruga B.a.b.e. istaknula kao primjer naprednog ženstva. Biti smatra kako tekst pjesme i spot reproduciraju tipične stereotipe. Stihovi-„Ja sam žena koja zna što želi, zavladati svijetom..“ ili „ ..uvijek uz nekog, nikad sama“-poručuju kako se ženski uspjeh mjeri kroz prizmu muškog uspjeha; žena je uspješna ako može koračati u muškim cipelama, kao i da žena sama bez muške podrške nije dostatni subjekt akcije.
Pogledajte spot i poslušajte pjesmu.
Dotaknula se i Antonia Demasa, prema kojem se čovjek dijeli na PROTO-JA i AUTOBIOGRAFSKO-JA. Proto-ja jest tjelesno ja; tjelesni procesi nad kojima nemamo izravnu kontrolu, dok se autobigrafsko-ja razvija u jeziku gdje izgrađujemo još jednog sebe po uzoru na uvriježene standarde i očekivanja okoline. Književnost je jedan od načina bijega iz diskurzivne mape u kojoj govorimo ono što se od nas očekuje. Pod kapom umjetnosti može se govoriti slobodnim glasom, koji bi inače vrlo brzo doveo do marginalizacije. Biti je istaknula Vesnu Parun, nepravedno zanemarenu pjesnikinju, kao primjer ženskog pisma.
Predavanje je završila osvrtom na sliku Josipa Račića, „Pred ogledalom“ iz 1908. godine. Na prvi pogled jasno vidimo sve oznake roda; mašnu, cipele, haljinu, ali ne vidimo ženu. Ona zapravo traži sebe i istovremeno se pretvara u nešto drugo; društveno prihvatljivo žensko biće.
Alen Kapidžić iz Odjela za kulturu Grada Rijeke govorio je o univerzalnim karakteristikama masculinog i femininog. Oni postoje u svima nama, nisu određeni spolom, niti kulturom. Dejan Durić s Odjela za kroatistiku propitivao je postojanje ženskog i muškog filma, kao pandan muškom i ženskom pismu. Na tribini je sudjelovala i pjesnikinja Irena Delonga, a raspravu je moderirala Kristina Posilović. Gledatelji i gledateljice su tako dobili nekoliko prigodnih zanimljivih teza i problemskih pitanja za razmišljanje uoči današnjeg Dana žena.
Maša Delić
Komentari