Kad god počnu razgovori o bogatstvu i siromaštvu, ljudi neizbježno počnu pričati o čizmama.
Standardna fraza koja se pojavljuje je “pull yourself up by your bootstraps”, što je obično skraćenica za “radite više i ne tražite niti očekujte pomoć”. Ideja da ljudi koji grade bogatstvo čine to zato što pojedinačno rade više od siromašnih ljudi je zapečen u svijest i umotan u ideal američkog sna.
Međutim, drugačiji pogled na čizme i izgradnju bogatstva daje točniju sliku onoga što je potrebno za izlazak iz siromaštva.
Pisac Terry Pratchett više nije s nama, ali njegovo pisanje živi i povremeno se dijeli na njegovim službenim računima na društvenim mrežama. Nedavno je njegova stranica na Twitteru podijelila “Teoriju socioekonomske nepravednosti Sama Vimesa ‘Čizme'” iz Pratchettove knjige “Men At Arms” iz 1993. godine. Ova teorija čizama objašnjava da je jedan od razloga zašto bogati mogu postati bogatiji to što mogu potrošiti manje novca.
Ako zvuči zbunjujuće, pročitajte dalje:
Razlog zašto su bogati tako bogati, zaključio je Vimes, bio je taj što su uspjeli potrošiti manje novca.
Uzmimo, na primjer, čizme. Zarađivao je trideset osam dolara mjesečno plus džeparac. Doista dobar par kožnih čizama koštao je pedeset dolara. Ali pristupačan par čizama, koje su bile u redu sezonu ili dvije, a onda su se potrgale kad je karton popustio, koštaju oko deset dolara. To su bile čizme kakve je Vimes uvijek kupovao i nosio sve dok potplati nisu postali toliko tanki da je po opipu mogao znati gdje se nalazi u Ankh-Morporku u maglovitoj noći.
Ali stvar je bila u tome što su dobre čizme trajale godinama i godinama. Čovjek koji si je mogao priuštiti pedeset dolara imao je par čizama koje bi mu i za deset godina održavale noge suhima, dok bi siromah koji bi si mogao priuštiti samo jeftine čizme potrošio sto dolara na čizme u isto vrijeme i i dalje bi imao mokre noge.”
Drugim riječima, ljudi koji imaju novca da potroše malo više unaprijed često dugoročno potroše manje. Par čizama od 50 dolara koje traju pet godina koštaju vas 10 dolara godišnje. Ali ako si možete priuštiti samo 10 dolara unaprijed za par čizama koje traju šest mjeseci, to je ono što kupujete—i na kraju ćete platiti dvostruko više u razdoblju od pet godina.
Postoji toliko mnogo područja u kojima se ovo načelo primjenjuje kada ste siromašni
Kupnja na veliko dugoročno štedi novac, ali morate si moći priuštiti skupne troškove unaprijed. Pouzdan automobil koji ne zahtijeva redovite popravke koštat će više od krame, ali ako je krama sve što si možete priuštiti, to je ono na čemu ste zapeli. S vremenom ćete vjerojatno potrošiti isto ili više nego da ste kupili noviji/kvalitetniji automobil, ali bez kapitala (ili kreditnog rejtinga) za početak, nemate puno izbora.
Ljudi koji si mogu priuštiti veće predujmove plaćaju niže kamate, čime štede novac i odmah i dugoročno. Ljudi koji si mogu priuštiti kvalitetne stvari više mogu potrošiti više s kreditnim karticama, podmiriti dugovanja, izgraditi dobar kredit i kvalificirati se za zajmove s nižim kamatama.
Postoji mnogo dobrih financijskih odluka i strategija koje netko može iskoristiti ako ima sposobnost skupiti nešto novca. Ali ako živite od plaće do plaće, ne možete.
Penjanje na financijskoj ljestvici zahtijeva najprije dolazak na najnižu prečku. Oni koji su započeli bilo gdje na ljestvici mogu dati svakakve izjave o tome kako se popeti – dobar, zdrav savjet koji stvarno djeluje ako ste već na ljestvici. Ali za ljude koji žive u siromaštvu, najniža je prečka jednostavno izvan dosega, a zidovi na koje se morate popeti da biste došli do nje su skliski. Skupo je biti siromašan.
Kad ljudi govore o tome koliko je teško izaći iz siromaštva, to je veliki dio onoga što misle. Savjeti za penjanje po ljestvama beskorisni su ako ne možete doista doći do ljestava. Pa ipak, previše ljudi osuđuje ponudu pomoći ljudima koja bi im mogla osigurati da dosegnu ljestvicu kako bi mogli početi iskorištavati sve te izvrsne financijske savjete. Zašto? Možda zato što su rođeni negdje na ljestvici — pa makar to bila i donja prečka — i nisu svjesni da postoje ljudi kojima su ljestve nedostižne. Ili možda nisu svjesni koliko je skupo biti siromašan i kako troškovi siromaštva drže ljude zaglavljene u rupi. Nadajmo se da će ova teorija pomoći većem broju ljudi da razumiju i suosjećaju sa stvarnošću siromaštva.
Novac stvara novac, ali posjedovanje novca također štedi novac. Što više novca imate, više ste bogatstva u mogućnosti izgraditi, ne samo zato što imate dodatnog novca za uštedjeti, već i zato što kupujete kvalitetnije stvari koje traju, stoga dugoročno manje trošite. (Također postoji činjenica da će super-bogati platiti 5000 dolara za cipele koje će nositi samo nekoliko puta, ali to je sasvim druga priča o čizmama.)
Hvala, Terry Pratchett, na jednostavnom objašnjenju.
Izvor: Upworthy
Komentari