Povećani broj zima zamijećen je ove godine u Hrvatskoj. O tome govore mnoge snimke koje su preplavile društvene medije. Ponajprije se prisjetimo onih egzotičnih iz Bakra, za koje se i dalje nije ustanovilo gdje su nestale. Pretpostavlja se kako ih ima oko desetak, ali kako se radi o egzotičnim zmijama pretpostavlja se i kako neće moći dugo preživjeti u ovakvim uvjetima.
Kako zmije ne biraju teren govori i snimka čitatelja portala Index.hr.
Još uvijek se ne zna točan razlog najezde zmija ovog ljeta, a prema pretpostavkama povećano pojavljivanje i izlazak na neočekivana mjesta mogao bi biti zbog parenja.
Kako bi se zaštitili, pogotovo od zmija otrovnica, važno je poznavati zmije na ovom području, ali i pravila ponašanja u slučaju u bliskom susretu s njima, stoga vam donosimo nekoliko savjeti što činiti.
Najprije se upoznajmo s četiri najčešće zmije na ovom području.
Bjelouška (Natrix natrix)
Može doseći dužinu do 1,5 metra, s tim da u prirodi najčešće raste do jednog metra. Prepoznaje se po bijelim ili žutim pjegama na stražnjoj strani glave iza ušiju, a životno stanište pronalazi najčešće na obalama rijeka i potoka, iako se može pronaći i na livadama i šumama. Hrani se ribama i vodozemcima, no ako je kopneni tip, onda malim gušterima i poljskim miševima, koje žive guta. Bezopasna je za ljude, a kada se nađe u opasnosti ostavlja izmet vrlo neugodna mirisa, ili pak u nekim slučajevima brani siktanjem ili napuhivanjem obraza tako da joj glava poprimi oblik trokuta kao kod otrovnica.
Crna poljarica – Crni gad (Hierophis viridiflavus carbonarius)
Prepoznaje se po crnoj boji, neotrovna je i može dosegnuti dužinu do dva metra, iako u prosjeku ne raste duže od 1,4 metra. Živi najčešće u kamenjarima, no može ju se vidjeti i u šumama ili uz potoke. Hrani se gmazovima, poljskim miševima, štakorima i pticama, a svoj plijen napada najprije snažnim ugrizom, da bi se nakon toga omotala oko njega, te ga na koncu ugušila i pojela, od glave prema repu. Vrlo je plašljiva i tek u iznimno opasnim situacijama po nju napada čovjeka. Brani se glasnim siktanjem i jakim ugrizima.
Poskok (Vipera ammodytes)
Jedina otrovnica. Na glavi ima izraslinu u obliku roga po kojoj je prepoznatljiv. Leđna strana mu je siva, žuta ili smeđa s tamnom cik-cak prugom. Živi u kamenjarima i uz rubove šuma. Ova vrsta je dobila ime zbog pučkog vjerovanja da može skakati, što je netočno. Budući da napada ptice i njezina gnijezda na niskom drveću, zna se dogoditi da jednostavno padne na zemlju, zbog čega se stječe dojam da skače. Iako je otrovna, izrazito je mirna i neagresivna zmija, a brani se samo kad se osjeti ugroženom, poput ostalih zmija. Od nje se može zaštiti visokom obućom i dugim hlačama, a odrasla osoba rijetko podliježe povredama nanesenim ugrizom Poskoka. Danas je sve rjeđi, zbog ljudskog straha i predrasuda prema zmijama, koji ih ubijaju.
Riđovka (Vipera berus)
Zmija je otrovnica iz porodice ljutica. Naraste do 75 cm. Najbolje je proučena zmija na svijetu. Poznata je još i pod nazivima šarka, šaru(l)ja (u Zagori) i crnostrig. Riđovka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 3000 m/nv. Prisutna je i u močvarnim područjima sa šikarom u Slavoniji, ali i u planinama Gorskog kotara. Za razliku od poskoka, ulazi i u vodu. Dobro pliva te je aktivna osobito noću i za vlažna vremena. Preko dana se sklupča i sunča ili se odmara ispod gomile kamenja, korijenja ili u mišjim rupama. Riđovke većinom žive u kolonijama i sve zmije jedne kolonije spavaju zimski san (hiberniraju) zajedno na jednom mjestu. U proljeće mužjaci prvi izlaze iz mjesta gdje su hibernirali da bi se intenzivno sunčali, a dva do tri tjedna kasnije izlaze ženke i tada započinje ritual parenja.
Što činiti u blizini zmija i nakon ugriza?
Najprije je važno spomenuti kako su zmije osjetljive na vibracije. Ako šećete po područjima u kojima nema ljudi ili se bavite sportom i rekreacijom u šumskim predjelima za svaki slučaj uzmite štap sa sobom i polako lupkajte o pod. Vibracije izazvane štapom preplašit će zmije i neće vam se približavati.
U slučaju da vas zmija neočekivano iznenadi, najbolje je ostati smiren, gotovo ukipljen i pokušati se lagano udaljiti. Ako vas ipak ugrize potrebno je ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza jer bi inače moglo doći do oticanja. Otrov kao što mnogi misle, ne treba istiskati već je bitno da što prije dođete do liječnika.
Ugriz neotrovne zmije potrebno je dezinficirati, a u slučaju otrovne ranu treba podvezati iznad ugriza kako bi se smanjila cirkulacija. Nepotrebno je čišćenje ili rezanje rane, bolje je da se skoncentrirate kako biste ostali što smireniji i bez pokreta.
Ugriz otrovnica ne bi trebao biti koban za zdravu odraslu osobu, jedino za starije bolesne osobe, one lošeg imuniteta ili malu djecu.
Važno je i napomenuti kako su zmije kao i ostale životinje dio bogatstva ekosustava i njihovo ubijanje nije preporučljivo jer imaju važnu ulogu u sprječavanju pretjeranog razmnožavanja glodavaca.
Komentari