Desetljećima su pokreti za oslobođenje žena, Me Too i drugi rasvjetljavali stvarnost žene u patrijarhalnom društvu. Kao rezultat toga, svi smo stekli bolje razumijevanje kako na žene utječe seksizam i polako, ali sigurno preispitujemo društvene norme koje su negativno utjecale na žena kroz povijest.
Međutim, ono što se često zanemaruje jest kako patrijarhalne norme negativno utječu i na muškarce. Znamo da je društvo obeshrabrilo muškarce da dijele svoje osjećaje, ali mišljenje da se muškarci ne otvaraju jer je to “nemuževno” također je pretjerano pojednostavljeno. Naravno, postoje muškarci koji ne znaju kako izraziti svoje osjećaje, ali postoje i savjesni, emocionalno dostupni muškarci koji ne govore naglas o teškim dijelovima muškosti jer ne žele zasjeniti brige žena sa svojima. Ironično je da osjetljivost prema ženama može stati na put otvorenom dijeljenju stvarnosti muškarca, ali evo nas.
Pitanje postavljeno na Redditu ponudilo je poziv muškarcima da se otvore: “Što bi žene najviše mrzile kada bi postale muškarci?” Muškarci su iskoristili priliku da podijele stvari s kojima žene možda ne shvaćaju da se bore. Iako postoji iskušenje usporediti te stvari s onim s čime se žene suočavaju, slušanje sa suosjećanjem i otvorenim umom uvelike doprinosi izgradnji razumijevanja i empatije. Uzimajući u obzir činjenicu da su stope samoubojstava među muškarcima četiri puta veće nego kod žena, potrebno nam je više razumijevanja jer se očito mnogo muškaraca bori.
Evo nekih stvari koje su muškarci podijelili:
- Pokušavate uvjeriti ljude da niste strašljivi ili jezivi: Na žene se općenito gleda kao na sigurne, dok se na muškarce gleda kao na potencijalnu prijetnju. Za to postoje razumljivi razlozi, ali žene možda ne shvaćaju koliko je iscrpljujuće pokušavati se snaći u tome kao muškarac koji uistinu nije prijetnja. Boli znati da te se ljudi automatski boje.
- U blizini djece na vas se gleda sa sumnjom: Žene mogu reći da vole djecu i pokazati im ljubav bez puno podizanja obrva. Ali muškarci koji vole djecu na čiste i zdrave načine ne mogu to izraziti, a da ljudi ne pretpostave ili se ne boje da su pedofili. “Ljudi misle da si pedofil kad gledaš vlastito dijete u parku.” “Gledaju me sumnjičavo kad god komuniciram s djecom.”
- Biti viđen kao roditelj koji manje vrijedi: Mnogo se govorilo o tome da žene snose najveći mentalni teret roditeljstva. No muškarci koji pokušavaju preuzeti jednaki dio roditeljskih dužnosti otkrivaju da vode tešku bitku da budu tretirani kao ravnopravni roditelji. “Tretiraju me kao drugorazrednog roditelja, čak i ako sam jedini roditelj.”
- Očekivanje da budete stvarni heroj – i da vas se doživljava kao potrošnu robu: “Žene i djeca na prvom mjestu” oduvijek je bio standard hitnog odgovora, što samo po sebi nije loše, ali šalje poruku o potrošnosti muškaraca. Zamislite da vam kažu da je vaš život u pravilu manje vrijedan. “Ako opasnost pokuca, moraš otvoriti vrata dok svi ostali bježe u brda.” “Sviđa mi se kako su ljudi samo ogorčeni ako žene i djeca umru. Kao da svaki muškarac nije nečiji sin.”
- Nedostatak komplimenata: Možda žene više daju komplimente jedna drugoj, a muškarci ne. Ili možda muškarci prečesto pogrešno tumače komplimente kao flert, pa ih žene ne nude toliko često muškarcima. “Tako istinito, zadnji “pravi” kompliment dobio sam prije 3 godine i to od tatinog (muškog) šefa koji je rekao da imam nevjerojatan osmijeh.”
- Istinski zbunjujuće poruke o pokazivanju emocija: Uobičajeni refren je da bi muškarci trebali više pokazivati svoje emocije, a da će žene na to pozitivno reagirati. Ali u stvarnosti, mnoge su žene jednako uvjetovane kao i muškarci da na muške emocije gledaju kao na slabost, a neke reagiraju u skladu s tim. “Izbjegavaju te jer se ne otvaraš i izbjegavaju te jer se otvaraš.”
Komentari