U novom, potencijalno revolucionarnom istraživanju, znanstvenici su razvili dijagnostički alat koji bi mogao znatno poboljšati liječenje kritično bolesnih pacijenata. Tim liječnika predvođen Alexanderom de Portom sa Sveučilišta u Chicagu i Sveučilišta u Amsterdamu otkrio je da sadržaj pacijentovih crijeva, točnije metaboliti prisutni u stolici, može biti presudan za procjenu rizika od smrtnosti unutar 30 dana.
Njihovo otkriće pretočeno je u tzv. rezultat metaboličke disbioze (MDS) – indeks koji se temelji na razinama 13 različitih fekalnih metabolita. Iako se još nalazi u ranoj fazi istraživanja, MDS bi mogao pomoći liječnicima u jedinicama intenzivne njege da prepoznaju pacijente s povećanim rizikom od smrti i usmjere liječenje prema preciznijim, personaliziranim intervencijama.
Od crijeva do jedinice intenzivne njege
Kritično bolesni pacijenti često razvijaju sindrome poput sepse i akutnog respiratornog distresnog sindroma (ARDS), no ti se sindromi ne razvijaju jednako kod svih. Upravo ta raznolikost u razvoju i odgovoru na liječenje predstavlja veliki izazov u medicini. De Porto i njegov tim su zato pokušali pronaći objektivniji i precizniji biomarker koji bi mogao unaprijed predvidjeti ishod liječenja.
Znanstveno je potvrđeno da kod ovih pacijenata dolazi do smanjenja raznolikosti crijevne mikrobiote i promjena u metabolitima koje ona proizvodi. Međutim, istraživači su u ovom slučaju otkrili da nije smanjena raznolikost mikrobioma ključna, već neravnoteža (disbioza) crijevnog mikrobioma, koja ima snažnu povezanost s povećanim rizikom od smrti.
Istraživanje i rezultati
U istraživanju su analizirani fekalni uzorci 196 pacijenata na intenzivnoj njezi, od kojih su 147 korišteni za razvoj MDS-a, a 49 za validaciju rezultata. Prema dobivenim podacima, MDS je pokazao visoku točnost (84 %), osjetljivost (89 %) i specifičnost (71 %) u predviđanju smrtnosti. Iako validacijska skupina nije postigla statističku značajnost zbog ograničenog broja pacijenata, trendovi su bili slični.
Znanstvenici ističu da je riječ o obećavajućem biomarkeru, ali je potrebno dodatno testiranje na većim i neovisnim skupinama prije nego se MDS može uvesti u kliničku praksu.
Terapeutski potencijal
Osim dijagnostičkog značaja, MDS otvara i vrata novim terapijskim mogućnostima. Metaboliti uključeni u ovaj rezultat – poput kratkolančanih masnih kiselina, žučnih kiselina i metabolita triptofana – ukazuju na biološke putove koje bi se potencijalno moglo ciljano liječiti. To otvara prostor za personaliziranu medicinu, uključujući promjene u prehrani, primjenu probiotika ili čak suplementaciju određenih metabolita.
Laboratorij de Porta već je pokazao da fekalni metaboliti mogu identificirati i pacijente koji nakon transplantacije jetre imaju povećan rizik od infekcija, što dodatno potvrđuje širi potencijal ovog pristupa.
Budućnost istraživanja
Sljedeći koraci uključuju dodatnu validaciju MDS-a u različitim skupinama pacijenata i dublje razumijevanje je li disbioza uzrok ili posljedica težeg zdravstvenog stanja. Nakon toga slijede intervencijska istraživanja kojima bi se testirala učinkovitost ciljanih terapija.
„Naši nalazi sugeriraju da MDS ima potencijal kao klinički alat za identifikaciju pacijenata s povećanim rizikom od smrtnosti“, zaključuju autori, „ali je pred nama još mnogo posla prije nego što se ovaj pristup u potpunosti integrira u svakodnevnu medicinsku praksu.“
Mikroskopski svijet u našem probavnom sustavu mogao bi uskoro postati ključni saveznik u borbi za život najugroženijih pacijenata. Iako je rezultat metaboličke disbioze još u fazi razvoja, već sada pokazuje koliko je važna uloga crijevnog mikrobioma u modernoj medicini i otvara vrata novim pristupima u liječenju kritično bolesnih osoba.
Izvor: Science Alert
