Naš osjećaj za vrijeme iskrivljen je kad uhvatimo pogled druge osobe

56

Naš je jezik težak idiomima i klišejima o ljudskom pogledu. Bez obzira jesu li prozori u dušu ili samo buljimo u nečije oči, kontakt očima komunicira više o našim namjerama nego što su to ikad riječi same mogle. Na stranu poezija, mehanizmi koji stoje iza našeg odgovora na pogled drugog čovjeka manje su jasni. Je li to emocionalna reakcija koja plijeni našu pažnju ili je naša pažnja zakačena, a emocije dolaze u usput?

Svaki korak u slijedu regrutira potpuno različita područja mozga, pa bi nam razumijevanje procesa moglo pomoći da bolje shvatimo zašto kontakt očima nekim ljudima čini tako nevjerojatnu nelagodu.

Da bi pružili uvid u ovu zagonetku ljudskog pogleda, psiholozi Nicolas Burra i Dirk Kerzel sa Sveučilišta u Ženevi u Švicarskoj regrutirali su brojne volontere koji su im pomagali u nizu privlačnih eksperimenata. Prvi je uključivao 22 novaka promatrajući seriju animiranih slika koje predstavljaju 40 stranaca sa stoičkim licima. Ljudi na slikama su neznanca gledali u profilu, prije nego što su pogledali kameru. Druge slike su bile obrnute, s kratkim kontaktom očima prekinutim odstupajućim pogledom. Svaki se isječak pojavljivao u razdoblju od 986 milisekundi do gotovo 1,5 sekunde što je otprilike jednako kao i društvena interakcija pogledom.

Sve što su ispitanici trebali učiniti bilo je utvrditi je li pokretna slika bila vidljiva kratko ili dugo. “Iako pogledi iz profila ne iskrivljuju našu percepciju vremena, otkrili smo da su sudionici sustavno podcjenjivali trajanje kontakta očima kada su lica na slikama prema njima bile okrenute en face”, kaže Burra.

Rezultati prvog eksperimenta uspoređivani su s ispitivanjima koja su koristila nesocijalne subjekte i statične fotografije lica, gdje se nisu mogle vidjeti značajne razlike u vremenskim procjenama. “Čini se da nije potreban samo pogled, već i pokret”, kaže Burra.

U daljnjim eksperimentima koji uključuju nove grupe dobrovoljaca, lica su preokrenuta i svedena na uski trak za oči. Još jednom se činilo da vrijeme prolazi malo brže kad su se pogledi susreli.

To podcjenjivanje sekundi koje prolaze podrazumijeva da je ožičenje naše pažnje zauzeto u trenutku kad uspostavimo kontakt očima, što nas dovodi do toga da vrijeme koje prolazi shvatimo kao nešto kraće nego što stvarno jest. “Od malih nogu učimo dešifrirati osjećaje i namjere naših sugovornika njihovim očima”, kaže Burra. “Stoga je susret s nečijim pogledom vrlo česta društvena situacija, ali uvijek dovodi do određenog osjećaja.”

Nekima, posebno onima iz autističnog spektra, taj osobiti osjećaj nije nimalo ugodan.

Izvor: Science Alert

Komentari