Primijetiti da se netko vrpolji može biti ometajuće. Uznemirujući. Čak i mučno. Ali zašto?
Prema istraživanju, stresni osjećaji uzrokovani gledanjem drugih kako se vrpolje nevjerojatno su čest psihološki fenomen koji pogađa čak jednu od tri osobe.
Nazvan mizokinezija – što znači ‘mržnja prema pokretima’ – ovaj čudni fenomen znanstvenici su malo proučavali do posljednjih godina, ali je primijećen u kontekstu srodnog stanja, mizofonije: poremećaja u kojem ljudi postaju iritirani kada čuju određene zvukove koji se ponavljaju.
Mizokinezija je donekle slična, ali okidači su općenito više vizualni, a ne zvukovi, kažu istraživači.
“Mizokinezija se definira kao jaka negativna afektivna ili emocionalna reakcija na pogled na nečije tuđe male i ponavljajuće pokrete, poput tapkanja rukom ili nogom”, tim istraživača, predvođen prvim autorom i psihologom Sumeetom Jaswal, tada na Sveučilištu British Columbia (UBC) u Kanadi, objasnio je u studiji objavljenoj 2021.
“Ipak, iznenađujuće, nedostaju znanstvena istraživanja na tu temu.”
Kako bismo poboljšali razumijevanje ovog fenomena, Jawal i kolege istraživači proveli su, kako su rekli, “prvo dubinsko znanstveno istraživanje” mizokinezije – a rezultati pokazuju da je povećana osjetljivost na vrpoljenje nešto s čime se velik broj ljudi mora nositi.
U nizu eksperimenata koji su uključivali više od 4100 sudionika, istraživači su mjerili prevalenciju mizokinezije u skupini studenata i ljudi iz opće populacije, procjenjujući utjecaje koje je imala na njih i istražujući zašto bi se ti osjećaji mogli manifestirati.
“Otkrili smo da je otprilike jedna trećina sama prijavila određeni stupanj osjetljivosti na mizokineziju, na ponavljajuće, vrpoljivo ponašanje drugih s kojim se susreću u svakodnevnom životu”, objasnili su istraživači.
“Ovi rezultati podržavaju zaključak da osjetljivost na mizokineziju nije fenomen ograničen na kliničku populaciju, već je osnovni i do sada nedovoljno prepoznat društveni izazov koji dijele mnogi u široj, općoj populaciji.”
Prema analizi, mizokinezija ponekad ide ruku pod ruku s osjetljivošću na zvuk mizofonije, ali ne uvijek.
Čini se da se ovaj fenomen značajno razlikuje među pojedincima, pri čemu neki ljudi prijavljuju samo nisku osjetljivost na podražaje vrpoljenja, dok se drugi osjećaju jako pogođenima.
“Oni su pod negativnim emocionalnim utjecajem i doživljavaju reakcije kao što su ljutnja, tjeskoba ili frustracija, kao i smanjeni užitak u društvenim situacijama, radu i okruženju za učenje“, objasnio je psiholog s UBC-a Todd Handy.
“Neki se čak manje bave društvenim aktivnostima zbog stanja.”
Handy je počeo istraživati mizokineziju nakon što mu je partnerica rekla da se vrpolji i priznala da osjeća stres kad se on vrpolji (ili bilo tko drugi).
“Kao vizualnog kognitivnog neuroznanstvenika, ovo je stvarno potaknulo moj interes da saznam što se događa u mozgu”, rekao je Handy.
Dakle, pitanje od milijun dolara stoji: Zašto smatramo da je vrpoljenje tako dosadno?
U studiji su istraživači proveli testove kako bi vidjeli može li ljudska mizokinezija potjecati od povećane osjetljivosti vida i pažnje, što dovodi do nemogućnosti blokiranja ometajućih događaja koji se događaju na njihovoj vizualnoj periferiji.
Rezultati temeljeni na ranim eksperimentima bili su neuvjerljivi u tom pogledu, s tim da istraživači nisu pronašli čvrste dokaze da refleksivni mehanizmi vizualne pozornosti značajno doprinose osjetljivosti na mizokineziju.
Iako smo još uvijek tek na početku istraživanja odakle mizokinezija može izvirati na kognitivnoj razini, istraživači imaju neke hipotetske tragove za buduća istraživanja.
“Jedna mogućnost koju želimo istražiti je da su njihovi ‘zrcalni neuroni’ u igri”, rekao je Jaswal.
“Ovi se neuroni aktiviraju kada se mi krećemo, ali također se aktiviraju kada vidimo da se drugi kreću… Na primjer, kada vidite da je netko ozlijeđen, i vi se možete trgnuti, jer se njihova bol odražava u vašem mozgu.”
Nadalje, moguće je da ljudi skloni mizokineziji nesvjesno suosjećaju s psihologijom vrpoljaca. I to ne na dobar način.
“Razlog zašto se ljudi vrpolje je taj što su tjeskobni ili nervozni, pa kad pojedinci koji pate od mizokinezije vide nekoga kako se vrpolji, to mogu odražavati i osjećati se tjeskobno ili nervozno”, rekao je Jaswal.
Je li to ono što se ovdje stvarno događa s misokinezijom, samo će daljnja istraživanja fenomena moći sa sigurnošću reći.
Jedno je ipak sigurno. Iz rezultata koji se ovdje vide, jasno je da je ovaj neobični fenomen mnogo uobičajeniji nego što smo mislili.
“Za one koji pate od mizokinezije, niste sami”, rekao je Handy.
Izvor: Science Alert
Komentari