Potraga za kemikalijama koje bi mogle nenamjerno aktivirati dijelove mozga odgovorne za reproduktivne funkcije identificirala je spojeve s kojima se mnogi od nas mogu susresti u našem okruženju, naglašavajući potencijalni okidač za rani pubertet kod žena.
Jedan je mošusni miris, koji se nekada često koristio u muškim mirisima, a koji je zabranjen od strane Europske unije, ali se još uvijek može naći u proizvodima koji se prodaju diljem svijeta. Tijekom prošlog stoljeća prosječna dob menarhe – početka menstruacije – i razvoja grudi smanjivala se. Iako postoje jasni rasni i socioekonomski čimbenici, fenomen je previše globalan i prebrz da bi bio u potpunosti genetski, ostavljajući znanstvenike da se zapitaju koji novi ekološki čimbenici mogu uzrokovati tako rane promjene.
Iako je mnoštvo studija tražilo kandidate koji bi mogli objasniti tako preuranjenu zrelost, nedosljedni rezultati otežali su otkrivanje krivaca. Mnoge opservacijske studije također su ograničene svojim metodama, mogu prikupljati samo uzorke krvi i urina od volontera tijekom budnih sati.
Istraživači s američkog Nacionalnog instituta za zdravlje i Sveučilišta North Western odlučili su svoju potragu usmjeriti na mrežu neurona u hipotalamusu za koje se zna da igraju ključnu ulogu u upravljanju početkom puberteta. Neuroni hormona koji oslobađa gonadotropin (GnRH) stimuliraju hipofizu na lučenje nekoliko kemijskih znakova, koji zauzvrat govore jajnicima da stvaraju estrogen, a testisima da pumpaju testosteron. Iako mehanizmi iza ovog procesa nisu u potpunosti shvaćeni, smatra se da je uključen neuropeptid koji se zove kisspeptin. Štoviše, živčane stanice koje proizvode neuropeptid imaju vlastite receptore koji ih senzibiliziraju na varijacije u stresu i prehrani, što ih čini savršenim mjestom za početak potrage za drugim oblicima smetnji. Umjesto traženja znakova poremećaja u uzorku dobrovoljaca, istraživači su upotrijebili kulturu tkiva uzgojenu u laboratoriju kako bi ispitali učinke različitih tvari na GnRH i aktivnost kisspeptina u stanicama.
Sama provjera bila je značajna, razvrstavajući oko 10.000 različitih tvari, navedenih u biblioteci Agencije za zaštitu okoliša. Zatim su dodatni alati za procjenu smanjili popis na nekoliko desetaka spojeva koji su ometali jedan ili oba puta. Brojne ispitane tvari bile su vrste kolinergičkih agonista, skupine kemikalija koje oponašaju transmiter koji je zajednički različitim živčanim putovima, odgovornim za pamćenje, motivaciju i uzbuđenje. Jedan se spoj posebno istaknuo – kandidat za agonist kisspeptina, nazvan mošusna ambreta. Nekada se često nalazio u kozmetici i muškim mirisima, slatki, pomalo životinjski miris zabranila je Europska unija 1990-ih, nakon dokaza o njegovoj neurotoksičnosti kod štakora, iako se i dalje sintetizira u Indiji i Kini.
Tvar je danas rjeđa u komercijalnim proizvodima, zahvaljujući preporukama Međunarodnog udruženja mirisa. Ali budući da je otporan na degradaciju, i dalje je prisutan u okolišu što bi moglo predstavljati ozbiljnu, stalnu zabrinutost, upozoravaju studije poput ove nove. Daljnje testiranje mošusne ambrete na ljudskim i mišjim stanicama hipotalamusa u kulturama i na mladim živim ribama zebricama dodatno je pokazalo potencijal mirisa da potakne dijelove mozga na izbacivanje znakova koji bi mogli pokrenuti pubertet u ranijoj dobi.
Ono što se na površini može činiti kao trivijalan trend ima značajne posljedice na javno zdravlje, s povećanim rizikom od psihičkih problema, kardiovaskularnih bolesti i raka dojke povezanih s ranim početkom puberteta. U kombinaciji sa studijama koje otkrivaju da pretilost i promjene u prehrani također mogu pridonijeti smanjenju prosječne dobi menstruacije i razvoja dojki, moguće je da brojni čimbenici mogu utjecati na to kako dječja tijela sazrijevaju.
Izvor: Science Alert
Komentari