Kuda ide novinarstvo?

390

Razvoj i jačanje utjecaja masovnih medija, u posljednje vrijeme, utjecalo je i na promjene u opisu novinarskog posla. Novinari su nekad bili „nedodirljivi“, ono što su napisali bilo je potpuno uvjerljivo i istinito. Danas više nemamo baš takvu situaciju. Manipulacija, netočne informacije, izmišljanje intervjua, vijesti i događaja postaju polako naša svakodnevica.

Sada mi na pamet pada intervju novinara jednog našeg dnevnog lista s bivšim premijerom Sanaderom koji je objavljen u istim novinama, a nije se dogodio. Od prve do zadnje riječi bio je izmišljotina dotičnog novinara. Ono što mu možemo priznati jest inovativnost i kreativnost, ali njegove članke nitko više neće uzimati za ozbiljno. Pred nekoliko dana mogli smo svjedočiti i vijesti kako je umro glumac Morgan Freeman, a čovjek je živ i zdrav. Neistinite vijesti polako se uvlače u sve aspekte informiranja. Iskreno, malo me zabrinjava što ću, čitajući vijesti, morati svaku vagati i ostavljati prostora za to kako se možda radi o lažnoj informaciji, pogotovo na Internetu gdje zaista svatko može objaviti što želi.

Naravno, ne mislim kako je sve tako crno. Novinarski posao i dalje vidim kao veoma bitan i cijenjen te se nadam kako će se situacija promijeniti i kako će taj posao raditi zaista samo stručnjaci. Novinarstvo prati trendove stoga se može objasniti otkuda takva pomama za tračevima i „žutim“ vijestima od strane samoprozvanih stručnjaka. Živimo u „društvu spektakla“ u kojem većina nas uživa u bezveznim vijestima poput tko je koga ostavio, tko je gdje ručao i sl. Takve se vijesti redovno ističu u svim masovnim medijima, uz pratnju intrigantnog naslova i slika, jer ako nema slika nema ni događaja. Ljudima je dosta negativnih vijesti, ubojstava, dugova… Nakon napornog dana, najlakše se opustiti upravo uz te lagane vijesti. Novinarski posao postao je poput detektivskog gdje oni s najboljim vještinama u „kopanju“ dobiju najviše medijskog prostora.

Imati prvi neku informaciju danas je veoma bitno. Posjet Jadranke Kosor dječjoj bolnici umalo je završio kobno po tu bolesnu dječicu. Osim nje i njezine svite, tamo se našla i grupa novinara koji su htjeli prvi imati informaciju. Toliki broj ljudi mogao je naštetiti krhkom zdravlju djece, ali srećom dobro je završilo. Ne mogu reći da osuđujem novinare jer su sigurno bili pozvani od nekoga iz ureda Premijerke, oni su samo radili svoj posao. Većina je čitatelja sigurno pomislila o novinarima kao lešinarima, ali ti isti čitatelji prvi će htjeti imati informaciju. To je začarani krug. Želimo najnovije vijesti, a novinari nam ih pribavljaju na razne načine, s kojima se možemo i ne moramo složiti. Informacije pokreću svijet, a novinari su tu da nam ih pribave. Zato nemojmo ih osuđivati jer njihova je etika diktirana tržištem, tj. našim željama i potrebama.

Sanja Lakić

Komentari