Kako Europljani nose vjenčano prstenje i što to govori o njima?

83

Europljani se odljubljuju od braka. Još 1965. godine stopa brakova u 27 zemalja koje sada čine EU iznosila je 7,8 (na 1000 osoba godišnje). Do 2017. ta se brojka gotovo prepolovila, na 4,4. U istom razdoblju, stopa razvoda više se nego udvostručila, sa 0,8 na 2.

No, ono što je zanimljivo jest pitanje na kojem prstu se nosi vjenčano prstenje? U SAD-u je konsenzus: na lijevoj strani. Međutim, kao što karta niže pokazuje, postoje značajne varijacije u tradicijama nošenja prstenja diljem Europe.

karta
Izvor: Screenshot BigThink

Prema ovoj karti, Europa je prilično ravnomjerno podijeljena između zemalja u kojima se vjenčani prsten nosi na lijevoj ruci (zeleno) i onih u kojima se vjenčani prsten nosi na desnoj ruci (narančasto).

Glavne zemlje u kojima se vjenčani prsten nosi na lijevoj ruci su Velika Britanija, Francuska, Italija, Island, Švedska, Finska, Estonija, u srednjoj Europi Češka, Slovačka, Rumunjska i Moldavija, a na sjeverozapadnom Balkanu Hrvatska, Slovenija i Bosna i Hercegovina. 

Rusija, Njemačka, Poljska i Ukrajina najveće su zemlje koje nose vjenčano prstenje na desnoj ruci. Postoji i nešto slično mišljenih zemalja na zapadu (Belgija, Danska, Norveška) pa onda zemlje od Njemačke do Cipra (preko Austrije, Mađarske, Srbije, Bugarske, Sjeverne Makedonije i Grčke) i nekoliko bivših sovjetskih država koje nastavljaju svoje usklađivanje s Rusijom (Latvija, Litva, Bjelorusija i Gruzija).

Konačno, Španjolska i Nizozemska nemaju jedinstvenu tradiciju. U ovim zemljama vjenčano prstenje nosi se na desnoj ili lijevoj ruci ovisno o regiji ili religiji.

Opće je prihvaćeno da nošenje prstena na lijevoj ruci znači da je bliže srcu, no istina je da je to praktičnije u svijetu dešnjaka. Nošenje prstena na desnoj strani važno je jer se rukujete s desnom rukom pa će ljudi moći znati jeste li u braku ili ne. Također, desna je ruka onom kojom se kunete, ona važnija. U nekim europskim tradicijama, uključujući mnoge pravoslavne, vjenčani prsten se nosi na lijevoj ruci prije braka, a zatim se prenosi na desnu ruku tijekom ceremonije. U Turskoj je općenito obrnuto. U drugima se relativno običan zaručnički prsten nosi na jednoj ruci prije braka, a s druge strane nakon braka zamijenjen okićenijim vjenčanim prstenom.

Iako se smatra kako ceremonija vjenčanja ili stavljanja vjenčanog prstenja datira iz Egipta, egiptologinja dr. Flora Anthony kaže da to nije tako: “Vjenčano prstenje nije bila drevna egipatska tradicija. Zapravo nemamo dokaza o bilo kakvoj ceremoniji, ritualu ili artefaktu vezanom za brak iz starog Egipta. Nedostatak dokaza je intrigantan.”

Često se govori kako su Egipćani vjerovali da se prsten stavlja na četvrti prst jer se u tom prstu nalazi žila ljubavi koja je direktno povezana sa srcem. No, ta priča je mit i vjerojatno samo odražava želju da se pronađe podrijetlo za ovu tradiciju koja se smatra iskonskom.

Dr. Anthony sugerira moguću, premda probniju vezu: “Koncept orobourosa potječe iz starog Egipta. To je zmija koja jede svoj rep i tako je u obliku prstena. Kao pojam, odnosi se na vječnost. Dakle, moglo bi se reći da krug ili oblik prstena nose pojmove vječnosti, čak i u starom Egiptu.” Ako se vratite dovoljno daleko, tradicija postaje manje… tradicionalna. Kelti su nosili vjenčani prsten na srednjem prstu, a Englezi u 17. stoljeću na palcu.

Također netradicionalno: muškarci koji nose vjenčano prstenje. U mnogim kulturama vjenčane su prstenje nosile samo žene. U Njemačkoj je, primjerice, običaj da obje strane nose prsten postao opći tek u drugoj polovici 19. stoljeća. Muški vjenčani prstenovi su se u Velikoj Britaniji i drugim zemljama engleskog govornog područja pojavili samo tijekom (i zbog) Prvog i Drugog svjetskog rata. Muškarci koji su bili na vojnoj dužnosti počeli su nositi prstenje kako bi ih podsjećali na ženu kod kuće.

Izvor: Big Think

L.B.

Komentari