Iva Rinčić: Zar smo osuđeni na političke elite koje žive neki svoj život, potpuno odvojeni od nas ili trebamo pokušati promijeniti stvari na bolje?

34

Što vas je motiviralo da akademsku karijeru zamijenite političkom?

Pa nisam je još zamijenila:) Ove godine mi je 20 godina rada na Sveučilištu i mislim da svatko tko tamo radi mora cijeniti tu poziciju. No, nikoga ne bi  smjelo veseliti da  samo njemu dobro, zar ne ? Sve više me rastužuje stanje  u gradu, županiji i zemlji. Majka sam gimnazijalca koji mi sve češće ponavlja kako jedva čeka otići iz ove zemlje. Osjećam sa kao netko tko se više nema pravo samo žaliti, a da ništa sam na pokušam promijeniti.

Sigurna sam u to da puno ljudi, kad gleda vijesti na televiziji ili čita portale ,dijeli isti osjećaj i pita se: kako je ovo moguće? Zar smo osuđeni na političke elite koje žive neki svoj život, potpuno odvojeni od nas ili trebamo pokušati promijeniti stvari na bolje? Ako ne možemo ništa promijeniti, onda Hrvatska nema budućnost i bolje nam je da potpišemo kapitualciju pred samim sobom i našom djecom. Demokracija i sloboda koji nam se serviraju samo su privid jer  živimo u vrijeme ozbiljno poljuljanih vrijednosti. U osobnoj karijeri sam se ostvarila, sad se želim staviti na raspolaganje zajednici tako da si jednog dana ne mogu prigovoriti da nisam učinila sve što je u mojoj moći da živimo u boljoj zemlji. To su moji razlozi, ja sam građanka koja želi dobro svom gradu i županiji. Veseli me što nam da takvih poput mene ima još ,a želim vjerovati i to da ima i ljudi koji to mogu razumjeti. Da politika prestane biti ono što jest i da postane ono što i stvarno trebala biti, umijeće upravljanja  i donošenja odluka na dobrobit zajednice.

Nezavisna ste kandidatkinja za županicu uz podršku platforme Da štima grad, Davora Štimca kako je došlo do suradnje?

Jednostavno. Jedan pjesnik kojeg smo nedavno oplakali rekao bi da “samo retki nađu retke” što bih ja u ovom slučaju protumačila tako da se suprotnosti privlače. Davora poznajem dugo, ali nismo imali priliku zajedno raditi i naše prijašnje poznanstvo nije bilo ključno za moj ulazak u politiku. U mom je slučaju jednostavno  prevagnula ideja za koju sam spremna raditi, te tim ljudi okupljen oko takve ideje. Davor Štimac i ja smo samo pojedinci, no oko nas je puno veći broj ljudi koji od politike nikada nisu živjeli niti ikad namjeravaju postati profesionalni političari. Ostvareni smo na osobnom i profesionalnom planu i politika nam treba onoliko koliko nam svima treba zdravije i sretnije okruženje u kojem živimo. Tu ima ljudi svih profila, dobi i obrazovanja, a energija koja se stvorila u timu me jako čini radosnom jer je to na neki način već pobjeda – postojimo svega tri mjeseca i već smo uzburkali ustajale političke vode u županiji te u ljudima probudili nadu da je promjena moguća, a  trud nije uzaludan. Vidite kakve su reakcije vladajućih na naše kandidature , pa i to puno govore o snazi i dobrim izgledima našeg pokreta.

Kandidati za dožupane su: Igor Vlajnić i Boris Popović, predstavite ih ukratko?

Molim vas pročitajte njihove biografije i sve će vam  biti jasno. Ponosna sam na to što dijelimo iste ideje i što smo se upustili u sve ovo .

U najavi vaše kampanje kažete da se naša županija županija po dinamici razvoja primorskih županija nalazi na začelju u RH, kojim konkretnim potezima namjeravate zaustaviti takav trend?

Hitno se moramo ubrzati i sa ispodprosječnog rasta BDPa i posljedično plaća manjeg od 2% godišnje moramo doći na rast veći od 4%, poput rasta što ga bilježi Istra ili 5%, da dostignemo razinu Zadarske županije. Prije svega treba ubrzati Županiju i njene institucije koje moraju biti brže, kvalitetnije i konkurentnije jer u 21. stoljeću moraš trčati da bi stajao, a moraš trčati brže da bi napredovao. Imamo isplaniranih 200 projekata, što u Rijeci, što diljem Županije, koji se moraju realizirati brzo sa glavnim kriterijem stvaranja novih radnih mjesta i dugoročnom održivošću. Naši su partner iz JLS bili pozvani predložiti 2 lokalna projekta, 2 zajednička projekta na razini sub-regije i jedan zajednički projekt na razini PGŽ. Zamišljeno je da u realizaciji, osim JLS-e s 50-ak projekata te PGŽ i Rijeke sa 50-tak projekata sudjeluju i najbolje tvrtke iz PGŽ s još 50-tak projekata te država i sveučilište sa još toliko projekata. Trenutno  novca ima u izobilju pa za financiranje  dobrih projekata nema prepreka, što preko EU fondova, JPP, privlačenjem fDi te novca institucionalnih investitora kao što su mirovinski fondovi, ali i svi ostali fondovi privatnog kapitala. Svaki od tih projekata treba generirati od prosječno 10 radnih mjesta godišnje (4-20) što je u ukupnosti 8.000 radnih mjesta u  četiri godine. To bi dovelo do smanjenja stope nezaposlenosti s 10 % na 2% i do povećanja plaća na više od 80% prosječne plaće u EU, a što je najvažnije – zaustavilo bi odljev stanovništva. Ostanak najproduktivnijih jamči snagu s kojom možemo napraviti novi zamah i novi uzlet.

IVA RINČIĆ

Politika koja se temelji na ekologiji i održivom razvoju iznimno je aktualna u svijetu, a sve se više spominje i u RH, Vi u najavi kandidature spominjete da se PGŽ mora uključiti u zelenu tranziciju, što to točno znači?

Ovo je važno pitanje koje je premalo komuniciramo u kampanji na županijskoj razini. Riječ o pitanju puno važnijem od ideoloških koji se potpuno neopravdano guraju u prvi plan. Energetska neovisnost, ublažavanje posljedica klimatskih promjena (globalno zagrijavanje), dovoljna količina lokalno proizvedene hrane i zaštita pitke vode, učinkovito gospodarenje otpadom, kružno gospodarstvo – nisu li to važnija pitanja od gay parade? Situacija je takva da si moramo  postaviti pitanje jesmo li spremni donijeti odluku i provesti nužne mjere koje nam jedine omogućavaju optimalnu mjeru razvoja i održivosti? Ili ćemo nastaviti po starom, ugrožavajući opstanak budućih generacija, nepovratno mijenjajući planet? Na našoj listi i u širem krugu suradnika imamo vrste stručnjake, te sa zadovoljstvom mogu reći da ćemo  se  tijekom idućih nekoliko dana javnosti obratiti govoreći upravo o toj temi. Mi imamo ljude za to, a usuđujem se reći, da trenutne vladajuće strukture  nisu dorasle spomenutim izazovima.

Gorski kotar nikako da doživi adekvatnu revitalizaciju – što planirate poduzeti kako bi Gorski kotar postao žila kucavica PGŽ-a, a ne prostor koji odumire?

Rekla bih demografija, demografija, demografija. Pri čemu nema bolje demografske politike bez novih radnih mjesta! To naravno uključuje subvencije, razvoj poduzetničkih zona, potpore malim poduzetnicima, ali i drugim oblicima djelovanja (OPG, zadruge i slično). Odgovornost Županije koja u svom  sastavu ima goranski kraj (čak i u nazivu!), sigurno je snažnije lobiranje za goranski kraj i na nacionalnoj razini.

Kvarnerski otoci naše su veliko bogatstvo, što treba poduzeti kako bi se mladi vratili na otok kako bi otoci živjeli 365 dana u godini, a ne samo tijekom par ljetnih mjeseci?

Iako ne u mjeri kao Gorski kotar i otoci su pogođeni demografskim padom, pri čemu “pate” i do problema sezonalnosti (velike potrebe za radnom snagom u ljetnim mjesecima). Bolja povezanost – posebno udaljenijih otoka – je nužna, s kopnom i među otocima. One se ne odnosi samo na promet, nego i na bolje zdravstvene (mobilna zdravstvena skrb), socijalne (npr. dom za starije osobe) i druge javne usluge kao i kulturne sadržaje. Iako postoje razlike, Županija se nužno mora etablirati, brendirati i razvijati kao gospodarska i društvena cjelina, ne sporadično i sukladno stranačkoj pripadnosti njenih čelnika. Pogledajte susjednu nam Istru, koja na lokalnoj razini također ima razlike, ali uloga županije je vizija i provedba zajedničke razvojne politike. Nedopustivo je da u Županiji imamo krajeve iznadprosječnog indeksa razvijenosti i krajeve koji gotovo odumiru. Dobar primjer je turizam. Gost koji boravi na Krku, Cresu, Lošinju ili Rabu, “mora” posjetiti i druge krajeve, a manifestacije se moraju zajedno planirati, proizvodi zajedno nuditi…

Kako vidite razvoj županije nakon epidemije Covida-19?

Nezaposlenost je u PGŽ u vrijeme krize porasla 50%, što dovoljno govori o našoj nekonkurentnosti i neotpornosti na krizu. To jest alarm za uzbunu jer turizam, koji je ugrožen ograničenim kretanjima, nije jedna od tri glavne djelatnosti PGŽ-a. Kriza nas je pogodila i u ostalim granama. Osim negativnih ekonomskih trendova, pandemija je otvorila i neka druga pitanja kao što su dostupnost zdravstvenih i drugih usluga, krizno upravljanje, povjerenje u odgovorne strukture, ali i pitanje pravednosti i solidarnosti prema svim građanima, posebno najugroženijima. Mislim da će pravi izazov biti pronaći dovoljnu razinu otvorenosti Županije (mi želimo biti otvoreni, povezani, umreženi i privlačni i turistima, ali i drugima), kao i samoodrživosti. Posve sigurno nam iskustvo pandemije treba biti upozorenje i podsjetnik  na to što znači biti ovisan o drugima.

Koje su još gospodarske grane osim turizma povoljne za razvoj u PGŽ?

Zaustavljanje negativnih trendova demografskog i ekonomskog propadanja Županije je apsolutni prioritet. Mi smo već najavili 8 000 novih radnih mjesta u Županiji u prvom mandatu, te ponudili ljude spremne i sposobne to učiniti, kao i konkretne mjere kojima ćemo to realizirati. Imamo značajne komparativne prednosti koje su nedovoljno iskorištene. Podizanju konkuretnosti Županije moguće je kroz razvoj specifičnih industrija u kojima već imamo tradiciju, posebno prerađivačke industrije (primjer farmaceutska industrija) i brodogradnju. Danas je govoriti o napretku nemoguće bez povećanja ICT industrije, a potencijal za to je izniman, s obzirom da trenutno pokrivamo tek 2% državne ICT industrije. Za  jedan sveučilišni grad poput Rijeke – to je porazno. Treba snažnije raditi na transferu znanja iz akademske zajednice u realni sektor. Također treba  razvijati prijevoz i skladišten, te plavo – zelene industrije. S obzirom na visok udio starije populacije jako je važan i  razvoj tzv. silver industrije odnosno usluge i proizvode za treću generaciju , a to je izniman potencijal.

Ukoliko ne uđete u drugi krug hoćete li podržati nekoga od preostalih kandidata?

U drugom krugu moramo imati kandidata promjene, a to nije niti jedan koji je vlast na županijskoj ili državnoj razini. Podržala bi svakoga tko jamči promjenu, iako u utrku ne bih ni ušla da ne vjerujem kako ćemo u drugom krugu biti moj tim i ja. Ako želimo promjene, moramo glasove koncentrirati na one koji mogu donijeti promjenu i zato vjerujem da neće biti puno bačenih glasova na opcije koje ne mogu ugroziti vladavinu velikih stranaka.

Komentari